Page 190 - Boris Mouravieff – Gnoza

njima ne identificira. Malo po malo, čovjek tako odbacuje sve što ne označava
istinsku i trajnu težnju u tokovima njegovog mentalnog života.
Kad se takve tvrdnje ponavljaju na kontroliran način, ponovno i ponovno,
promatrač će primijetiti da su određeni elementi trajni, i posljedično ne mogu se
podvrgnuti načelu isključivanja s pravom objektivnosti: on će se tada naći
nedaleko od praga istinskog 'Ja'. Možemo vidjeti da takva metoda ne traži ni
ideal niti povjerenje. Međutim ima svoju opasnost: ona zahtijeva potpunu
nepristranost u promatranjima i zaključcima koji se iz njih izvlače. Ako se takva
nepristranost ne promatra od početka, čovjek riskira da padne dublje u Iluziju.
Njegova će situacija tada biti gora nego što je bila prije. Kao rezultat ovih vježbi,
dolazi do određene izmjene u strukturi njegove Ličnosti, tako da veze između
centara, o kojima smo govorili u poglavlju VII, atrofiraju i na posljetku otpadaju.
Ako, u tom trenutku, magnetski centar nije dovoljno jak da utemelji svoj
autoritet direktno nad centrima, čovjek će postati amoralan, i opasan za sebe,
kao i za druge.
Ovo je jedan slučaj gdje je primjenjiva moćna Isusova parabola, koja
govori o sedam zlih duhova koji čine da čovjeku na kraju bude gore nego na
početku 177 .
Druga metoda je pozitivna. Nju može primijeniti samo čovjek 2, čiji se
centar gravitacije mentalnog života nalazi u srcu. Ovaj čovjek može imati ideal i
truditi se da ga dostigne. Za to će pokušati okupiti one elemente svoje Ličnosti
gdje je razbacano sjemenje njegovog ideala. Ova metoda je obrnuta od
prethodne budući da ne teži isključivanju nestabilnih elemenata već sintezi,
afirmaciji. Ako se takvog čovjeka naziva toplim, to je zato što je otpustio uzde
svojim pozitivnim emocijama: potpuno suprotno hladnoj metodi kritične analize i
isključivanja. Ovo nije bez opasnosti, ali je opasnost drugačije prirode. Ona dolazi
od početne pogreške u izboru ideala, ili više od stava kad je izbor učinjen.
Činjenica da je ovaj ideal odobrio majstor ništa ne mijenja. To je pitanje
nedostatka iskrenosti prema sebi. Duboko neslaganje između priznatih i
nepriznatih ciljeva može uzrokovati unutrašnju pukotinu koja može, kad se jako
naglasi, ići tako daleko da uzrokuje podjelu u Ličnosti.
Brza analiza ove dvije metode rada otkriva ulogu nepristranosti - tog
oblika objektivnosti za koji je čovjek sposoban - i kasnije iskrenosti. Ne koristiti
svjesno ove dvije kvalitete, posebno prema sebi, izvor je mnogih grešaka u našim
životima za koje nećemo znati kako da kasnije popravimo.
Unutar nas postoji dominantna sposobnost bilo za nepristrano
prosuđivanje ili za iskrenost. Ova sposobnost odgovara našem tipu, i određuje
načelno koju metodu trebamo izabrati da slijedimo. Ne smijemo zaboraviti,
međutim, da su naše prirode mješavine koliko od činjenice našeg rođenja toliko

177
Matej 12: 43-45; Luka 11: 24-26.

188 |