Page 180 - Boris Mouravieff – Gnoza

POGLAVLJE XVII

(1)

Živimo u svijetu kojim vladaju laži. Laganje i krađa su glavni elementi
ljudskog karaktera koje god rase, vjere ili kaste. Tko god kaže da ovo nije istina
jednostavno kaže još jednu laž. Čovjek laže jer u svijetu u kojem vladaju laži za
njega nije moguće da radi drugačije. Svemu što je već rečeno, mora se dodati
sljedeća osobitost koja isprva izgleda paradoksalno; ta da napredak ove
civilizacije, koja je plod intelektualne kulture, znatno povećava potrebu za
laganjem. Isus je rekao Židovima: 'Vama je otac đavao i hoće vam se vršiti
prohtjeve oca svoga… i ne stajaše u istini jer nema istine u njemu: kad govori laž,
od svojega govori jer je lažac i otac laži.' 157
Očigledno je da se ova rečenica ne odnosi samo na Židove i na biblijska
vremena, nego se odnosi na čovjeka, kojoj god eri i kojoj god rasi pripada, čim se
identificira sa svojom Ličnošću, koja je pokorna Generalnom Zakonu. Talleyrand
je znao reći da je jezik dan čovjeku da prikrije svoje misli.
Čovjek ipak osjeća da ne bi trebao lagati. U njegovoj najdubljoj srži živi
maglovito sjećanje čiste, neizopačene svijesti koju je imao prije pada Adama.
Svako normalno i duševno zdravo ljudsko biće doživljava, više nego jedanput,
nostalgiju za nekorumpiranim životom, i gorko žaljenje što je uhvaćen u mrežu
varanja, i moralnog i materijalnog.
Čovjek, međutim, dopušta sebi da bude uvezan u život sve više i više:
njegova sposobnost laganja mu daje veličanstven dojam da je sposoban srediti
stvari na najbolji način u teškim situacijama, ali on zaboravlja da ga laži, jednom
izgovorene, obvezuju. Izmišljeni podaci koji su kreirani ovakvim djelovanjem
zahtijevaju kontekst koji, ako nije potpuno identičan, barem mora podržavati
okolnosti u kojima živimo i djelujemo. Sve dok se bavimo beznačajnim podacima,
laganje ne uzrokuje ozbiljne posljedice često; obrnuto, u nedostatku prikladnog
konteksta, ozbiljna laž nepogrešivo vodi prema katastrofi razmjerno važnosti
problema. Mi ostajemo nesvjesni veze između izjave i konteksta, što je temeljni
razlog zašto se ovaj zakon primjenjuje s grubom rigidnosti na koju je Isus
usmjerio našu pažnju rekavši: 'Ta ništa nije tajno što se neće očitovati; ništa
skriveno što se neće saznati i na vidjelo doći.' 158 U pričanju o ovome svojim
učenicima, Isus je dodao: 'Prije bilo čega drugog, čuvajte se kvasca farizejskoga,
to jest licemjerja.' 159 oblika laži koji je najopasniji, kao što smo vidjeli u
prethodnom poglavlju.

157
Ivan 8: 44.
158 Matej 10: 26; Marko 4: 22; Luka 8: 17; 12: 2.
159 Luka 12:1.

178 |