Page 88 - William Engdahl - Stoljeće Rata
P. 88

F. William Engdahl: Stoljeće rata

          istragama koje su uslijedile nije ni spomenuta čudna podudarnost da se
          taj skandal pojavio upravo u trenutku kad su Sinclair i Sjedinjene Države
          uspjele  dobiti  koncesiju  na  ogromna  naftna  bogatstva  Bakua  i  time
          preduhitriti Deterdinga i Britance.2
            Harding se upravo pripremao objaviti diplomatske i trgovinske odnose
          između Sjedinjenih Država i Sovjetske Rusije kad su afera Teapot Dome
          i umiješanost Harrvja Sinclaira osvanuli na naslovnici novina Wall Street
          Journal 14. aprila 1922. Za godinu je dana i sam Harding umro u čudnim
          okolnostima. Predsjednik Coolidge je odbacio Sinclaira i projekt Baku,
          a s njima i svaku mogućnost priznavanja Rusije. Bilo je nemalih sumnji
          da je spretna ruka britanske tajne službe bila na djelu u sprječavanju tog
          američkog pokušaja da ostvari prevlast u eksploataciji ruske nafte.


                       Njemačka nastoji zaobići Britance

            U  takvom  se  okruženju  odvijala  Đenoveška  konferencija,  sazvana  s
          ciljem da britanski interesi odnesu pobjedu, tj. zgrabe ogromna sovjetska
          prirodna  bogatstva  nakon  što  su  američka  nastojanja  u  tom  pravcu
          propala.
            Ali, za vrijeme denoveških razgovora, koji su trajali nekoliko sedmica,
          Rathenau i sovjetski ministar vanjskih poslova Georgij W. Čičerin potpisali
          su jedan opsežan sporazum bez prethodnog znanja britanske, francuske i
          američke Vlade.
            Poslovanje sa Sovjetskim Savezom nije ni u kojem slučaju bio primarni
          izbor Rathenaua. Prije toga je u puno navrata molio i predlagao britanskim
          i drugim savezničkim vladama, u početku u svojstvu njemačkog ministra
          za gospodarsku rekonstrukciju nakon Versaillesa, da dopuste njemačkom
          gospodarstvu da stane na svoje noge, kako bi zaradom od izvoza Njemačka
          mogla  plaćati  ogromne  ratne  štete.  Njegove  su  molbe  bile  svaki  puta
          odbijene.  Kao  sol  na  ranu,  godine  1921.  britanska  je  Vlada  uvela
          prohibitivnu zaštitnu carinu od 26% na sav uvoz iz Njemačke i time još
          više onemogućila njemačka nastojanja da izradi neki realističan program
          otplate duga.
            S tom englesko-francuskom šakom pod nosom, Rathenau, potomak
          ugledne  njemačke  inženjerske  obitelji  i  bivši  predsjednik  velikoga
          njemačkog električnog poduzeća AEG, odlučio je sagraditi strategiju koja



          88
   83   84   85   86   87   88   89   90   91   92   93