Page 86 - William Engdahl - Stoljeće Rata
P. 86

F. William Engdahl: Stoljeće rata

            Dok  je  s  jedne  strane  tajno  financirao bjelorusku kontrarevoluciju,
          koja je započela 1918. godine, zajedno s ministrom kolonija Winstonom
          Churchillom, direktor Shella Deterding potiho je otišao u Francusku i od
          Francuza kupio koncesije na naftu Bakua iz vremena prije ruske revolucije,
          predviđajući neizbježan krah gospodarski izoliranog i ratom jako uništenog
          sovjetskog režima.
            Bilo je to vrijeme poznate Zavjere Lockhart, u kojoj su britanski izaslanik
          u Moskvi Sir Robin Bruce Lockhart, kao i Sidnev Reilly, u odsutnosti,
          osuđeni na smrt, zbog toga što su u avgustu 1918. pokušali izvesti atentat
          na Lenjina. Bilo je to ujedno i vrijeme kad su Britanci i saveznici iskrcali
          svoje vojne snage u Arhangelsku. U vrijeme dok je Churchill bio ministar
          kolonija, britanska je politika podržavala rusku Vladu u izgnanstvu, na
          čelu koje je bio sumnjivi Boris Savinkov, bivši ministar rata u nesretnom
          režimu Kerenskoga. Savinkov je u to vrijeme bio ovisnik o morfiju. Uz
          potporu Churchilla i britanske vlade, Deterding (Shell) je još 1920. godine
          dostavio  velike  svote  novca  bjeloruskoj  kontrarevoluciji  pod  vodstvom
          generala Wrangela i Denikinea, admirala Kolčaka i drugih. Deterding je
          osnovao poduzeće Anglo-Caucasian Company, predviđajući da će baš on
          prigrabiti naftna bogatstva Bakua. U jednom je trenutku Deterding, koji
          je postajao sve očajniji, dostavio novac za osnivanje separatističkog pokreta
          u  Bakuu,  koji  je,  kada  preuzme  vlast,  trebao  odobriti  naftne  koncesije
          Deterdingu.1
            Četiri godine nastojanja, tajnih i otvorenih, da se sruši novi boljševički
          režim, nisu dale rezultata. Godine 1922. Britanci su promijenili taktiku,
          s ciljem da presijeku ono što je London vidio kao pragmatičniju, ustvari
          očajničku,  gospodarsku  politiku  koja  je  dolazila  iz  Lenjinove  Moskve,
          preko Novog ekonomskog programa iz 1921. godine.


                          Sinclair i američka ponuda


            Moćni  su  američki  naftni  krugovi,  uključujući  i  Rockefellerovu
          grupaciju Standard, 1922. godine bili jednako odlučni, kao i Deterding i
          Britanci, priskrbiti monopol na eksploataciju i kontrolu ogromnih ruskih
          naftnih polja.
            Britancima se 1922. činilo da su uslovi za zbližavanje s Rusijom savršeni.
          Glavni je vidljivi britanski suparnik za dobivanje koncesija za rusku naftu,
          američko poduzeća Sinclair Petroleum Company, čiji je vlasnik bio Harry

          86
   81   82   83   84   85   86   87   88   89   90   91