Page 230 - William Engdahl - Stoljeće Rata

F. William Engdahl: Stoljeće rata

na jedinstvo Latinske Amerike nije polučio uspjeha. Smatralo ga se
predsjednikom na odlasku, jer je nakon dva mjeseca napustio vlast.
U međuvremenu je Brazil i Argentinu posjetila praktički cijela vojska
američkih dužnosnika i drugih osoba, koje su provele krajnje mjere ucjene
i drugih vrsta pritisaka kako bi spriječile da se te zemlje pridruže Meksiku
u traženju zajedničkog rješenja krize duga.
Henry Kissinger je prije toga osnovao jako moćnu novu konzultantsku
tvrtku, Kissinger Associates Inc., u čijem su pomno biranom odboru sjedili:
predsjednik Instituta Aspen i naftni magnat Robert O. Anderson, bivši
ministar vanjskih poslova u Vladi premijerke Thatcher lord Carrington,
lord
Roll od Ipsdena iz Engleske banke i direktor kompanije S. G. Warburg.
Firma Kissinger Associates surađivala je s njujorškim bankama i krugovima
vašingtonske Vlade kako bi zajedno nametnuli, po načelu “slučaj po
slučaj”, najstrože uslove utjerivanja duga od vremena naplate versajskih
ratnih odšteta iz ranih 1920-ih.
Nakon septembarskog govora ministra vanjskih poslova Shultza u
Ujedinjenim narodima moćni su privatni bankarski krugovi u New Yorku
i Londonu istisnuli svaki glas razuma. Umjesto da sami štede, kao što
su LaRouche i Portillo predlagali, uspjeli su uvući američku Banku za
federalne rezerve, Englesku banku i, što je najvažnije, moć Međunarodnog
monetarnog fonda, da preuzme ulogu međunarodnog “policajca” u
procesu koji je postao najuskladenija operacija organizirane pljačke u
modernoj historiji, koja je nadaleko premašivala sve događaje iz 1920-ih.
Suprotno od brižljivo njegovanog dojma u zapadnoeuropskim i
američkim medijima, zemlje dužnici plaćale su svoj dug mnogostruko,
doslovno krvlju i poslovičnu “posljednju paru” davale lihvarima
modernoga doba iz New Yorka i Londona. Nije bilo točno da su nakon
avgusta 1982. veliki dužnici iz Trećeg svijeta odbili plaćati dugove. “Pištolj
im je bio prislonjen na glavu” pod pritiskom MMF-a da potpišu ono što su
banke eufemistički nazvale “reprogramiranje duga”, s vodećim privatnim
bankama među kojima su prednjačile Citicorp i Chase Manhattan iz New
Yorka.
Nakon oktobra 1982. juriš na zemlje dužnike iz sektora zemalja u
razvoju imao je nekoliko prepoznatljivih koraka. Prvi je presudan korak
bio kad su te privatne banke krenule “podruštvavati” svoju krizu duga.

230