Page 226 - William Engdahl - Stoljeće Rata
P. 226

F. William Engdahl: Stoljeće rata

          u to vrijeme bila ponovno na vlasti.
            U  oba  je  slučaja  LaRouche  podrobno  obrazložio  svoje  prijedloge
          za rješenje koje bi svjetske ekonomske tokove skrenulo s ruba ponora i
          vratilo na put industrijskog razvitka. U New Delhiju je indijskom Vijeću
          za odnose sa svijetom iznio “veliki plan” za novi međunarodni ekonomski
          poredak temeljen na trosmjernom sporazumu koji bi povezivao “Sjever-
          Jug” i “Istok-Zapad”, koji bi objedinjavao japanske, američke i zapadno-
          europske  tehnološke  kapacitete  u  obliku  ogromne  izvozne  trgovine
          kapitalnih dobara u zemlje u razvoju na Jugu i u Istočnu Europu.
            U  razgovorima  s  vodećim  osobama  iz  Vlade  i  privatnog  sektora  u
          Meksiku LaRouchea su zamolili da izradi jedan konkretan plan za Meksiko
          koji bi otklonio zloguku financijsku katastrofu. Dana 2. avgusta 1982.,
          samo  nekoliko  dana  prije  dolaska  meksičkog  ministra  financija u New
          York na sastanak s bankarima, LaRouche je dovršio svoj plan za Meksiko,
          Operacija Juarez (Operation Juarez), i iznio ga Lopezu Portillu i vodećim
          članovima  meksičkog  Parlamenta.  LaRoucheov  se  prijedlog  u  jednakoj
          mjeri odnosio i na Bijelu kuću u Washingtonu, gdje je bila u toku žestoka
          unutarnja bitka o politici prema Meksiku i drugim zemljama dužnicima.
            LaRoucheova  je  Operacija  Juarez  apelirala  na  predsjednika  Reagana
          da donese hitne mjere radi zaustavljanja gušećih monetarnih mjera Banke
          za federalne rezerve, tj. da snizi vrijednost dolara na omjer od 500 dolara
          za  finu uncu zlata; to je podrazumijevalo duboku reformu američkog
          bankarskog  sistema,  osobito  nacionalizaciju  Banke  za  federalne  rezerve
          koja je bila u privatnim rukama, kako bi se omogućila dvoslojna kreditna
          politika u američkom bankarskom sistemu, koja bi “nagrađivala” zajmove
          za izgradnju dugoročnih proizvodnih kapaciteta u industriji i infrastrukturi
          i kažnjavala špekuliranje na područjima poput nekretnina.
            LaRoucheov je prijedlog za zemlje Latinske Amerike sadržavao koncept
          stvaranja jednog ibero-američkog monetarnog poretka. “Republike Ibero-
          Amerike  moraju,  svaka  ponaosob  i  zajednički,  provesti  reforme  svojih
          kreditnih,  monetarnih  i  bankarskih  institucija”,  izjavio  je.  Krediti  koje
          uzima vlada moraju se usmjeravati u proizvodne svrhe, dajući prvenstvo
          javnim željeznicama, cestovnoj i komunikacijskoj infrastrukturi, industriji
          i poljoprivredi. Vlade moraju, po potrebi, uvesti kontrolu deviznog tržišta.
          U  tom  je  kontekstu  LaRouche  predložio  osnivanje  ibero-američkog
          zajedničkog  tržišta,  po  uzoru  na  neke  zdrave  značajke  Europskog
          zajedničkog tržišta, radi olakšavanja investicijskog kreditiranja na razini

          226
   221   222   223   224   225   226   227   228   229   230   231