Page 227 - William Engdahl - Stoljeće Rata
P. 227

kontinenta,  stvaranja  zajedničke  obrane  i  stvaranja  trgovine  koja  bi
          prednost davala zemljama Latinske Amerike s ciljem stabiliziranja njihovih
          gospodarstava u toj krizi.
            Predsjednik Portillo se u Meksiku suočavao s rastućim ekonomskim
          haosom;  odlučio  je  prihvatiti  važan,  iako  ne  najbitniji,  vid  programa
          LaRoucheove Operacije Juarez. U zakašnjelom pokušaju da zaustavi odljev
          kapitala  iz  banaka,  koji  je  dosegao  razmjere  krize,  1.  septembra  Lopez
          Portillo je objavio meksičkom narodu da se privatne banke u Meksiku
          nacionaliziraju, uz plaćanje odštete vlasnicima, zajedno s tada privatnom
          središnjom bankom, Meksičkom bankom (Bank of Mexico), kao dio niza
          interventnih mjera za uspostavu financijskog reda i zaustavljanje odljeva
          kapitala iz zemlje i iz banaka koji je prijetio krahom ukupne nacionalne
          ekonomije.
            U  svom  trosatnom  govoru  koji  je  prenosila  nacionalna  televizija,
          Portillo je napao privatne banke kao “spekulativne i parazitske”, i u detalje
          opisao odljev kapitala koji su te banke preusmjerile iz meksičkog programa
          industrijalizacije  u  špekulacije  dolarima  i  nekretninama  u  Sjedinjenim
          Državama. Radilo se o ukupnoj svoti od 76 milijardi dolara, što je bilo
          jednako  ukupnim  vanjskim  kreditima  uzetim  tokom  prethodnih  deset
          godina radi industrijalizacije zemlje.
            Lopez  Portillo  je  bio  uspostavio  donekle  prijateljske  odnose  s
          Ronaldom Reaganom i lično je obavijestio Reagana o svom dramatičnom
          potezu da jasno pokaže kako je to životno pitanje za opstanak nacije a ne
          neodgovoran radikalizam protiv Sjedinjenih Država.
            Potom se predsjednik Lopez Portillo pojavio pred Općom skupštinom
          Ujedinjenih  naroda  u  New  Yorku,  1.  oktobra.  Apelirao  je  na  zemlje
          cijeloga svijeta da zajednički djeluju kako bi spriječile “povratak u Srednji
          vijek”.  Ispravno  je  identificirao uzrok krize financijskog sistema kao
          rezultat politike nepodnošljivo visokih kamatnih stopa i strahovito niskih
          cijena sirovina.
            Postoje  “jedne  škare  koje  prijete  da  će  prerezati  zamah  razvitka
          postignut  u  nekim  zemljama  i  presjeći  mogućnost  razvitka  u  ostalim
          zemljama” ustvrdio je meksički predsjednik. Zatim je otvoreno upozorio
          na mogućnost jednostrane obustave otplate duga zemalja Trećeg svijeta ako
          se spriječi iznalaženje rješenja od zajedničke koristi. “Obustava vraćanja
          kredita nije ni ne čiju korist i nitko je ne želi. Ali, hoće li do nje doći ili



                                                                     227
   222   223   224   225   226   227   228   229   230   231   232