Page 229 - William Engdahl - Stoljeće Rata

su više utjecaja na kolebljivoga Reagana. Kao dio svoga predizbornog
“dogovora”, kako bi dobio potporu moćnog ustroja s Wall Streeta, Reagan
je bio pristao imenovati bivšeg predsjednika kompanije Marrill Lynch s
Wall Steeta Dona Regana za svoga ministra financija, kao i niz drugih
ključnih osoba, među kojima je bio ništa manje važan član Trilateralne
komisije George Bush koji je imenovan potpredsjednikom, kao i Bushov
bliski prijatelj James Baker koji je postao šef kabineta u Bijeloj kući.
Govorili su: “Moramo spasiti njujorške banke pod svaku cijenu”. U
oktobru 1982. njihov je pristup dubokoj meksičkoj krizi i krizama duga u
drugim zemljama postao službenom politikom Reaganove Vlade.6
Dan uoči obraćanja Lopeza Portilla Općoj skupštini Ujedinjenih
naroda novoimenovani američki ministar vanjskih poslova iznio je
američki odgovor. George Shultz, bivši ekonomist sa Univerziteta Chicago
i prijatelj Miltona Friedmana, jedan od tvoraca Nixonova sudbonosnog
odvajanja dolara od zlata od 15. avgusta 1971., objavio je konačni odgovor
Reaganove Vlade okupljenim delegatima u Ujedinjenim narodima. Shultz
je otkrio jednostavno “rješenje” krize duga koje je dolazilo s Wall Streeta.
Nakon meksičke objave nesolventnosti početkom avgusta, Paul
Volcker se sastao sa starijim dužnosnicima Reaganove vlade i razradio
plan koji će postupno popuštati pritisak na velike njujorške banke. Shultz
je to najavio kao “Reaganov gospodarski oporavak”. Umjesto rješavanja
korjenitih uzroka krize bilo u Sjedinjenim Državama ili u zemljama Juga,
Schultz je predložio da Međunarodni monetarni fond utjeruje otplatu
duga zaduženih zemalja i da se istovremeno stimulira potrošnja među
američkim potrošačima. To će, tvrdio je, privući veći uvoz proizvoda iz
zemalja Trećeg svijeta, što je bilo dijelom plana “oporavka”.
Bio je to najskuplji “oporavak” u historiji svijeta.

Wall Street reprizira 1920-e, ali u stilu MMF-a

Shultzova je najava u Ujedinjenim narodima bila pomno izvedena
protuteža predviđenom obraćanju Lopeza Portilla i predsjednika drugih
država Latinske Amerike tim istim Ujedinjenim narodima. Ono što se
potom događalo nije mogao vjerovati skoro nitko tko u to vrijeme nije bio
izravno upućen u pregovore između bankara kreditora i zemalja dužnika.
Nakon govora u Ujedinjenim narodima poziv Lopeza Portilla

229