Page 228 - William Engdahl - Stoljeće Rata
P. 228

F. William Engdahl: Stoljeće rata

          ne, to je izvan odgovornosti zemalja dužnika. Zajedničke situacije stvaraju
          zajedničke pozicije kojima nije potrebna konspiracija ni intriga”.
            Lopez  Portillo  napao  je  proizvoljno  nametanje  novih  uslova  kredita
          koje su nametnuli Thatcherica i Volcker. “Meksiko i mnoge druge zemlje
          Trećeg  svijeta  ne  mogu  udovoljiti  dogovorenom  roku  otplate  pod  jako
          drukčijim uslovima koji sada prevladavaju... Mi zemlje u razvoju ne želimo
          postati vazali. Mi ne možemo paralizirati svoja gospodarstva ni gurnuti
          svoje narode u još veću bijedu kako bismo vraćali dug čije se servisiranje
          utrostručilo bez našega sudjelovanja i odgovornosti, a pod uslovima koji su
          nam nametnuti... Naša nastojanja da se razvijamo kako bismo pobijedili
          glad, bolest, nepismenost i ovisnost, nisu prouzročila ovu međunarodnu
          krizu”, ustvrdio je.
            Lopez  Portillo  obratio  se  interesnim  krugovima  Sjedinjenih  Država
          i  drugih  industrijskih  zemalja  kreditora  radi  iznalaženja  zajedničkog
          rješenja koje bi dopustilo zemljama poput Meksika da se izvuku iz krize.
          Izjave  Lopeza  Portilla  ponovio  je  i  poglavar  najveće  zemlje  dužnika,
          brazilski  predsjednik  Joao  Baptista  Figueiredo,  koji  je  potom  govorio
          o  “simptomima  koji  dramatično  podsjećaju  na  1930-e”  u  kojima  se
          “ulaganje  u  proizvodnju  guši  na  globalnoj  razini  pod  teretom  visokih
          kamatnih stopa.”
            Tokom cijelih ljetnih mjeseci 1982. godine vodila se politička rasprava
          iza  kulisa  u  Bijeloj  kući  o  tome  što  poduzeti  u  pogledu  eksplozivne
          dužničke krize.
            Iako  u  Washingtonu  nije  dan  nikakav  publicitet  LaRoucheovu
          prijedlogu, stariji su ga savjetnici u Bijeloj kući proučavali, uključujući i
          starijeg ekonomistu u Vijeću za nacionalnu sigurnost Normana Baileyja i
          suca Williama Clarka, povjerljivog člana kalifornijskog kruga koji je 1981.
          stigao s Reaganom u Washington.
            Američko je gospodarstvo pod visokim kamatnim stopama Federalnih
          rezervi poprimalo trend sve dubljega pada; jedna je skupina oko Reagana
          lobirala za rješavanje prijeteće meksičke i latinsko-američke krize duga,
          koje bi moglo potaknuti porast industrijskog razvoja u SAD-u i povećanje
          izvoza.  Proučavali  su  i  razglabali  pojedinosti  LaRoucheova  prijedloga  i
          zaključili da je taj prijedlog sjajan i ujedno jasno provediv.
            Nažalost,  glasovi  s  Wall  Streeta  i  prijatelji  Henryja  Kissingera  u
          britanskom  Ministarstvu  vanjskih  poslova  i  londonskom  Cityju  imali


          228
   223   224   225   226   227   228   229   230   231   232   233