Page 221 - William Engdahl - Stoljeće Rata

je izgledalo kao bezazlen preduslov za uzimanje potrebnih sredstava za
financiranje naftnih deficita.
Ali kad se u junu 1979. počeo primjenjivati monetarni šok kamatnih
stopa Vlade gospode Thatcher, i kad su tu istu politiku u oktobru te godine
uvele Federalne rezerve Paula Volckera, teret kamata Trećeg svijeta preko
noći se nagomilao, kako su londonske kamatne stope narasle s prosječnih
7% početkom 1978. na skoro 20% na londonskom eurodo-larskom
tržištu početkom 1980.
Taj je čimbenik bio dovoljan da zemlje Trećeg svijeta - zajmoprimci,
upadnu u stanje nemogućnosti vraćanja duga, jer su ti promijenjeni
kreditni uslovi koji su im nametnule kreditne banke dodali novu, neplativu
svotu njihovim ionako zastrašujućim kreditnim opterećenjima. Ali ono što
je najviše uznemirivalo bila je sablasna sličnost paralela između te politike
koju su nametnuli londonski i njujorški bankari i koja je praktički bila
doslovna repriza strahotnoga recikliranja versajskih zajmova za plaćanje
ratnih šteta iz 1920-ih godina, koju su tada nametnule te iste banke, a koja
se u oktobru 1929. nakon sloma njujorške burze srušila i zapala u haos.
U vrijeme kad su nakon 1980. godine kamatna opterećenja zemalja
Trećeg svijeta dosegla stratosferu, drastično se
smanjio izvoz dobara zemalja Trećeg svijeta, tj. zemalja dužnica, u
industrijske zemlje, a taj je izvoz bio od presudne važnosti za otplatu
dugova. Izvoz se urušio jer su industrijske zemlje gurnute u najdublje
gospodarsko nazadovanje od vremena duboke ekonomske krize iz 1930-
ih godina, što je bila posljedica monetarne šok terapije Thatcherice i
Volckera.
Zemlje dužnice Trećeg svijeta uhvaćene su u nemilosrdne škare sve
gorih trgovinskih uslova za njihovu izvoznu robu, sve manjih prihoda od
izvoza i strahovito većih iznosa sredstava potrebnih za servisiranje njihovih
dugova. To je ukratko bilo stanje koje su Washington i London radije
nazivali “kreditnom krizom Trećeg svijeta”. Međutim ta je kriza stvorena
u Londonu, New Yorku i Washingtonu, a ne u gradu Mexicu, Braziliji,
Buenos Ariesu, Lagosu ni Varšavi.
U ljeto 1982. stanje je dosegnulo predvidljiv vrhunac.
Kad je postalo jasno da će zemlje dužnice Latinske Amerike ubrzo
puknuti pod nepodnošljivim novim opterećenjem otplate duga, utjecajni
su krugovi oko Margaret Thatcher i Reaganove Vlade, zapravo njegov

221