Page 202 - William Engdahl - Stoljeće Rata

F. William Engdahl: Stoljeće rata

OPEC-a deponirale svoje financijske viškove u banke kontinentalne
Europe i u konačnici u novi EMS u namjeri da osnuju fond čija bi se
sredstva koristila za davanje dugoročnih industrijskih kredita drugim
zemljama u razvoju.
London se na svakom koraku opirao tome novome francusko-
njemačkom konceptu o osnivanju EMS-a. Kako ga nije mogao spriječiti,
London je odbio pridružiti se tome novome stabilizacijskom programu.
Ustroj londonskog Cityja imao je druge planove.
Na sastanku na vrhu, održanom u Aachenu u septembru 1978. između
Giscarda d’Estainga i kancelara Helmuta Schmidta, dvije su se zemlje
dogovorile o planovima za zajedničko znanstveno i tehničko obrazovanje i
o zajedničkoj suradnji na području nuklearne energije. Francuska je stranka
UDF predložila petogodišnji program razvoja kontinentalne Europe i
zemalja u razvoju vrijedan 100 milijardi dolara. Posjeta na državnoj razini
predsjednika Cartera Bonnu i Zapadnom Berlinu u julu 1978. samo je
učvrstila francusku i njemačku odlučnost da slijede nezavisnu politiku.
Carter je već ranije bezuspješno nastojao nagovoriti Schmidtovu
Vladu da prema “Zakonu o neširenju nuklearne energije”, koji je donijela
Carterova Vlada, obustavi izvoz praktički sve nuklearne tehnologije u
zemlje u razvoju. Njegov je sofistički argument, kao i obično, bio da
mirnodopska tehnologija nuklearnih elektrana predstavlja prijetnju za
širenje nuklearnog oružja, a ustvari je jedini cilj takvoga argumenta bio
jačanje strateškog položaja anglo-američkog financijskog ustroja koji se
temeljio na petrodolarima.
Tako je, usprkos svim naporima ulaganim još od ranih 1970-ih
godina, “opasnost” od neovisnog industrijskog i trgovinskog razvitka koji
bi umanjio dominaciju dolarskog carstva, postajala stvarnost u glavama
tvoraca politike u Washingtonu i Londonu. Sada su bili potrebni još
drastičniji šokovi kako bi se spriječilo uporno nastojanje nekih država da
slijede put znanstvenog i industrijskog razvitka.
I bili su to uistinu drastični šokovi.
U novembru 1978. predsjednik Carter imenovao je Georgea Balla,
člana Bilderberške skupine, koji je također bio član Trilateralne komisije,
direktorom specijalne jedinice Bijele kuće za Iran, pod zapovjedništvom
predsjednika Vijeća za nacionalnu sigurnost, Brzezinskog. Bali je predložio
da Washington prestane podržavati iranskog šaha i da pruži potporu

202