Page 199 - William Engdahl - Stoljeće Rata

nafte. U isto je vrijeme pružala pokusne pipke u susjedne crnačke afričke
zemlje u nastojanju uspostavljanja nekog oblika privredne suradnje,
usprkos krutom režimu apartheida u samoj zemlji.
Angola je bila bogata naftom, Južna Afrika je imala industrijsku
tehnologiju i infrastrukturu koja je bila potrebna Angoli i drugim afričkim
zemljama. Cijela je regija imala potrebu za financijskim ulaganjima i
osiguranjem izvoza kako bi se omogućila ta ulaganja. Krajem 1974.
južnoafrički je ministar financija Nicolaas Diederichs javno pozvao na
ukidanje međunarodne cijene zlata središnjih banaka i uvođenje tržišne
cijene zlata, što je bio odjek rasprave koja se vodila u Europi. “Bez
prestanka sam zahtijevao da se ministarstvima financija dopusti da među
sobom prodaju zlato po tržišnoj cijeni... treba utvrditi novu cijenu zlata
u službenim trezorima središnjih banaka; i bilo bi puno više novca za
plaćanje Arapima; drugo, dolar bi izgubio na vrijednosti”, rekao je.
U isto vrijeme Njemačka i Italija su ušle u bilateralni sporazum po
kojemu je zlato uzeto kao zalog za njemački zajam, a vrijednost zlata
bila je utvrđena na 80% tadašnje tržišne vrijednosti koja je iznosila 150
dolara. Razgovori između europskih zemalja o nekoj vrsti učinkovite
upotrebe zlata kao alternative tiraniji dolarskog standarda očito su bili u
napredovanju.
Ali, mogućnosti tješnje trgovinske i ekonomske povezanosti između
kontinentalne Europe i Južne Afrike dobile su razoran udarac. Sovjetska i
kubanska potpora organizaciji MPLA u Angoli dovela je Angolu pod vlast
režima neprijateljski raspoloženog prema Pretoriji. Osim toga, uzastopne
nenajavljene dampinške prodaje velikih količina američkih zaliha zlata na
tržištu jako su snizile svjetske cijene zlata i prouzročile rastuće ekonomske
poteškoće za južnoafričku industriju rudnika zlata. Potom su u svibnju
1976. izbili neredi u južnoafričkom naselju Soweto. Zanimljivo je da
su nemiri izbili u vrijeme posjeta američkog ministra vanjskih poslova
Kissingera Južnoj Africi. Međunarodni je politički bumerang zbog
okrutne represije južnoafričke policije prema pobunjenicima u Sowetu
otežao učinkovito ekonomsko povezivanje Južne Afrike i europskih
zemalja. Ali razgovori su nastavljeni sljedećih mjeseci kako se situacija
donekle stabilizirala, a najveći proizvođač zlata u svijetu bio je od presudne
važnosti za bilo kakav pokušaj stabiliziranja svjetskih monetarnih odnosa.
U julu 1977. južnoafrički je poslovni mjesečnik To the Point
International, objavio razgovor s vodećim bankarom iz Zapadne

199