Page 201 - William Engdahl - Stoljeće Rata

“Slom iz 1979.”: Iran, Volcker i Harrisburg

Ipak je jedan važan aspekt onoga na što je Ponto ciljao u svom
posljednjem novinskom intervjuu uspio proći. U junu 1978., kao odgovor
na rastuće razmirice i otvorene političke sukobe s Carterovom Vladom
oko politike nuklearne energije, oko međunarodne monetarne politike,
oko slobodnog pada dolara i oko, jednostavno rečeno, svakog vanjsko-
političkog pitanja koje je bilo od značaja za kontinentalnu Europu, vlade
zemalja članica Europske zajednice na inicijativu Francuske i Njemačke,
poduzele su korake za prvu fazu onoga što se zvalo Zonom europske
valute. Bio je to prvi pokušaj izoliranja kontinentalne Europe od šokova
dolarskog režima.
Njemački kancelar Helmut Schmidt i francuski predsjednik Giscard
d’Estaing predložili su nešto što će kasnije postati Prvom fazom europskog
monetarnog sistema. Središnje banke devet zemalja članica Europske
zajednice složile su se stabilizirati svoje valute u odnosu na valute ostalih
zemalja članica. Uz rastuće trgovinske tokove unutar Zajednice, europski
je monetarni sistem, tada poznat kao EMS, osigurao minimalnu osnovu za
obranu međueuropske trgovine i monetarnih odnosa.
Početkom 1979. EMS je proradio i njegov je učinak na stabiliziranje
europskih valuta postao vidljiv. Ali ono što je zabrinjavalo neke krugove
u Londonu i Washingtonu, bile su buduće mogućnosti EMS-a. EMS je
imao zlokobne prizvuke da će postati sjeme jednog alternativnog svjetskog
monetarnog poretka koji bi mogao ugroziti postojeću hegemoniju
“petrodolarskog monetarnog sistema”. Jedan se njemački dužnosnik u
to vrijeme privatno osvrnuo na taj novi europski monetarni sistem kao
na “sjeme za zamjenu Međunarodnog monetarnog fonda”. Francuska
je Vlada to isto rekla otvoreno. EMS je zapravo osnovao jedan europski
monetarni fond, čiji se početni kapital sastojao od 20% zlatnih i dolarskih
rezervi svake zemlje članice, a ukupno je bio procijenjen na oko 35
milijardi dolara. Štoviše, i Švicarska je de facto povezala svoju valutu s tim
novim paritetima EMS-a.
Već 1977. francuska i njemačka vlada počele su istraživati mogućnost
postizanja sporazuma s pojedinim zemljama izvoznicama nafte, članicama
OPEC-a, po kojemu bi Zapadna Europa opskrbljivala zemlje OPEC-a
visokom tehnologijom u zamjenu za dugoročne sporazume za opskrbu
Europe naftom po stabilnoj cijeni. Zauzvrat bi, po tom sporazumu, zemlje

201