Page 198 - William Engdahl - Stoljeće Rata

F. William Engdahl: Stoljeće rata

narodima Andrew Young, stariji dužnosnici Ministarstva vanjskih
poslova Richard Cooper i Warren Christopher svi odreda pripadali tom
ekskluzivnom trilateralnom klubu.
Javni je profil Carterova predsjedništva bio “ljudska prava” za Treći
svijet, “pregovaranje, a ne suprotstavljanje”. Sebe je prikazivao kao
“autsajdera” u vašingtonskom ustroju moći, ali je sadržaj američke politike
pod Carterom, s njegovom unaprijed odabranom posadom savjetnika, i
dalje bio održavanje, pod svaku cijenu, američkoga stoljeća. Pod retoričkom
krinkom američke politike, koja je proklamirala “reformu starog poretka”,
Carterova je Vlada nastavila temeljnu anglo-američku neomaltuzijansku
strategiju koju je započeo Kissinger u Vijeću za nacionalnu sigurnost pod
svojim Memorandumom o nacionalnoj sigurnosti 200. Razvoj se Trećeg
svijeta ima zaustaviti, a umjesto toga ima se uspostaviti postindustrijska
politika “granica razvitka”, kako bi se zadržala hegemonija dolarskog
carstva. Carterova će “ljudska prava” uskoro postati toljagom koja će
opravdavati do tada neviđene američke intervencije u unutarnja pitanja
ciljanih zemalja Trećeg svijeta.
Ta je strategija doživjela krajnji neuspjeh.
Odmah nakon naftnog šoka pojavio se jedan značajan problem, koji je
zaprijetio urušavanjem zdanja novoga anglo-američkoga “petrodolarskog
monetarnog sistema”. Još je 1974. Komisija Europske zajednice predložila
središnjim bankama zemalja članica jedan sistem rješavanja trgovinskih
bilanci među zemljama Europske ekonomske zajednice, putem zlata,
koje će imati tadašnju tržišnu cijenu od 150 dolara po finoj unci. Taj bi
europski prijedlog mnogim europskim zemljama bio uvelike olakšao teret
plaćanja nafte i smanjio moć dolara. Američko je Ministarstvo financija,
iz očitog razloga održavanja hegemonije dolara, sve upornije inzistiralo
da središnje banke utvrđuju vrijednost zlata po umjetno niskoj cijeni od
42,22 dolara po finoj unci. Viša cijena zlata unutar Europske ekonomske
zajednice mogla je otvoriti vrata značajnim trgovinskim mogućnostima
s dvije vodeće zemlje proizvođače zlata, Južnom Afrikom i Sovjetskim
Savezom. Američki je doministar vanjskih poslova Paul Volcker otputovao
u London u jesen 1974. isporučiti grubo upozorenje protiv bilo kakvoga
poteza Europe u smjeru ponovnog uvođenja zlata u monetarni sistem.
Ali ta ideja naravno nije zamrla. Naprotiv. U to se vrijeme južnoafrička
Vlada na čelu koje je bio John Vorster, borila da održi ekonomsku
stabilnost nakon jakoga porasta cijene nafte, kao zemlja ovisna o uvozu

198