Page 197 - William Engdahl - Stoljeće Rata

koji je bio usko povezan s Morgan Guaranty Trustom iz New Yorka i s
Royal Dutch Shellom i koji je ranije bio ambasador u Washingtonu u
vrijeme Kissingerova naftnog šoka, kad je američki ministar vanjskih
poslova obznanio neobično blisko usklađivanje svoje politike s britanskim
Ministarstvom vanjskih poslova. Na tokijskom je sastanku bio prisutan i
John Loudon, predsjednik Royal Dutch Shella, koji je također bio član
Savjetodavnog odbora banke Davida Rockefellera, Chase Manhattan
Bank.
Ono što je zabrinjavalo tih stotinjak utjecajnih kreatora politike na tom
aprilskom sastanku Rockefellerove novoosnovane Trikteralne komisije,
bio je zapravo opasan rizik koji je za anglo-američki ustroj dolazio od
nesmanjenog ofenzivnog stajališta američke vanjske politike prema ostatku
svijeta, a to se ofenzivno stajalište povezivalo s ministrom vanjskih poslova
Henryjem Kissingerom i republikanskom Vladom. Kissinger je do tada
primjenjivao svoju taktiku tvrde linije “podijeli pa vladaj” da izolira jednu
zemlju od druge, bilo europske, one u razvoju ili zemlje OPEC-a, a zemlje
je OPEC-a zemljama u razvoju prikazivao kao krivca njihovih nedaća, a
ustvari je njihov ekonomski razvitak bio uništen Kissingerovom politikom
naftnog šoka iz 1973. godine.
Godine 1975. Kissingerov je slabo prikriven pristup “siledžije”
u međunarodnoj diplomaciji značio mogućnost stvaranja ogromne
protureakcije na međunarodnoj razini. Svijetu je trebalo prodati novi
“image” kako bi se nastavila američka hegemonija. Stoga je David
Rockefeller na tom aprilskom skupu Trilateralne komisije u Tokiju, malo
više od godinu i pol dana prije američkih predsjedničkih izbora iz 1976.
godine, svojim utjecajnim prijateljima na međunarodnoj razini predstavio
jednog čovjeka kao sljedećeg predsjednika Sjedinjenih Američkih Država.
Rijetki su Amerikanci, a da ne spominjemo strance, ikada ranije čuli za tog
farmera, uzgajivača kikirikija iz malog mjesta u državi Georgiji, koji je više
volio da ga zovu “Jimmy” Carter.9
Carter je u Bijelu kuću doveo tako velik broj političkih savjetnika koji
su bili članovi Trilateralne komisije, da je njegovo predsjedništvo dobilo
nadimak “Trilateralno predsjedništvo”. Ne samo da je i potpredsjednik
Walter Mondale, kao i Carter, bio član elitne tajne trilateralne organizacije,
nego su i Zbigniew Brzezinski, Carterov savjetnik za nacionalnu sigurnost,
ministar vanjskih poslova Cyrus Vance, ministar financija Michael
Blumenthal, ministar obrane Harold Brown, ambasador u Ujedinjenim

197