Page 127 - William Engdahl - Stoljeće Rata
P. 127

navodi “stvari koje se tiču državne sigurnosti”.
            Prije svoje smrti Mattei je uspio osigurati izgradnju prvoga talijanskog
          pokusnog reaktora za nuklearnu energiju i osnovao još jednu podružnicu
          ENI-a,  nazvanu  ENEL,  tj.  državno  poduzeće  za  električnu  energiju  za
          izgradnju  talijanske  električne  mreže,  a  već  je  imao  u  vidu  ambiciozne
          planove  za  nuklearnu  energiju.  Nadalje,  osim  njegovih  sporazuma  s
          Iranom, Egiptom i Sovjetskim Savezom u pogledu opskrbe naftom, slične
          je razvojne sporazume bio potpisao i s Marokom, Sudanom, Tanzanijom,
          Ganom, Indijom i Argentinom.
            Donoseći  vijest  o  Matteinoj  smrti,  londonski  je  Economist,  tjednik
          britanskog  financijskog ustroja osnovan da otvori put opozivu Zakona
          o žitu 1840-ih godina, koji je bio u vlasništvu trusta lorda Cawdraya iz
          Royal Dutch Shella, donio sljedeći komentar u uvodniku: “Još će se dugo
          vremena voditi žučljiva rasprava o tome koliko je Enrico Matei bio velik i
          zlokoban čovjek: smjestite ga negdje između Deterdinga (iz Royal Dutch
          Shella) i Kreugera (Ivara Kreugera, švedskog financijera koji je umro 1931.
          godine također u sumnjivim okolnostima). Ali, teško je zamisliti bilo kojeg
          drugog čovjeka na svjetskom tržištu nafte ili u Italiji, a to su područja na
          kojima je Mattei ostavio najviše traga, čiji bi nagli odlazak
            sa scene bio jednako tako važan za oba područja”. New York Times ga
          je nazvao “najvažnijom osobom u Italiji” koja je, više od bilo kojeg drugog
          pojedinca, bila zaslužna za poslijeratno “talijansko gospodarsko čudo.”11
            U  vrijeme  pogibije  Mattei  se  spremao  sastati  s  predsjednikom
          Sjedinjenih Država, Johnom F. Kennedyjem, koji je u to vrijeme pritiskao
          američke naftne kompanije da postignu neku vrstu detanta s Matteiem.
          Planirani se razgovor između Kennedyja i Matteia nije ostvario. Čovjek
          može samo nagađati o njegovim mogućim posljedicama. Umjesto toga, za
          malo više od godinu dana i sam je Kennedv ubijen, a trag tog krvoprolića
          također  vodi  do  vrata  američke  tajne  službe,  kroz  složenu  mrežu
          organiziranih zločinačkih prekidača.


          Bilješke:

          1. Državni arhiv Sjedinjenih Američkih Država, 890F.24/20: “Memorandum of Alling to A.
          A. Berle and Secretary of State Dean Acheson” (Allingov memorandum upućen A. A. Berleu i
          ministru vanjskih poslova Deanu Achesonu), 14. decembra 1942.
          2. “ECA and MSA Relations with International Oil Companies Concernig Petroleum Prices”


                                                                     127
   122   123   124   125   126   127   128   129   130   131   132