Page 126 - William Engdahl - Stoljeće Rata

F. William Engdahl: Stoljeće rata

promjera. To će omogućiti izgradnju ogromne mreže naftovoda kojim će
sovjetska nafta stizati iz predjela Volge i Urala do Čehoslovačke, Poljske i
Mađarske. Kad bude završen, tim će naftovodom stizati godišnje nekih 15
miliona tona sovjetske nafte u Istočnu Europu, gdje se trebala zamjenjivati
za industrijsku robu i prehrambene proizvode za SSSR. U to je vrijeme
SSSR imao očajničku potrebu za naftnim cijevima velikog promjera, a
nije imao industrijskih kapaciteta za proizvodnju cijevi onakve veličine i
kapaciteta kakve su mu bile potrebne.
ENI je osigurao potporu talijanske Vlade pa je državna tvornica
Finsider Group dobila narudžbu za izgradnju čeličane u Tarantu, s
kapacitetom dovoljnim za isporuku 2 miliona tona cijevi širokog promjera
godišnje. Tvornica je u Tarantu na brzinu izgrađena i u septembru 1962.
počela je proizvoditi cijevi za sovjetsko tržište.
Italija je dobila mogućnost kupnje sirove nafte od Sovjetskog Saveza po
cijeni od 1 dolara po barelu, s franko isporukom na Crno more, u usporedbi
s cijenom u Kuvajtu od 1,59 dolara po barelu za naftu plus 0,69 dolara
po barelu za troškove prijevoza, a za Sjedinjene Države početkom 1960-ih
godina cijena je nafte slične kvalitete bila 2,75 dolara po barelu. Kad se
tome doda ogroman broj novih radnih mjesta u talijanskoj industriji čelika
i hemijskih proizvoda, malo se ljudi u Italiji obaziralo na optužbe iznesene
u nekim američkim i britanskim medijima da je Mattei “kriptokomunist”
ili da je, u najboljem slučaju, postao “stalni suputnik” Moskvi.10
Mjesec dana nakon što su Finsiderova postrojenja počela izbacivati
čelik za sovjetske naftovode, 27. oktobra 1962., u okolnostima koje do
današnjega dana podgrijavaju nagađanja i optužbe na račun namjerne
sabotaže, privatni se zrakoplov kojim je Enrico Mattei poletio sa Sicilije
srušio na putu za Milano. Svo troje putnika je poginulo.
Mattei je tada bio na vrhuncu svoje poslovne moči, u dobi od 56
godina. Thomas Karamessines, direktor Odjela CIA-e u Rimu u to
vrijeme, iznenada je nakon toga napustio Rim bez objašnjenja. Kasnije
je bio ključna osoba u organiziranju državnog udara protiv Salvadorea
Allendea u Čileu. Možda je to bila tek slučajnost, ali je u vrijeme Matteijeve
sumnjive pogibije direktor CIA-e John McCone držao više od milijun
dolara vrijednosti u dionicama Standard Oila iz Kalifornije (Chevrona).
Američka Vlada nikad nije učinila dostupnim javnosti temeljito izvješće
koje je napisao Karamessines, s nadnevkom 28. oktobra 1962., o ubojstvu
Matteia. Kao razlog za držanje toga dokumenta u tajnosti Washington

126