Page 121 - William Engdahl - Stoljeće Rata
P. 121

je Alcide de Gasperi osnovao kršćansko-demokratsku Vladu 1945. godine,
          imenovao je Matteia direktorom oronulog naftnog poduzeća za sjeverni
          dio Italije, koje je bilo osnovano dva desetljeća ranije i zvalo se Azienda
          Generale Italiana Petroli ili AGIP.
            Usprkos  činjenici  da  su Talijani  1943.  promijenili  stranu,  zemlja  je
          bila u ruševinama nakon dvogodišnjeg rata sa Saveznicima i savezničkog
          bombardiranja  talijanskog  poluotoka  i  nakon  više  od  dva  desetljeća
          Mussolinijeva  fašističkoga  režima.  Godine  1945.  talijanski  je  bruto
          nacionalni proizvod bio tek na razini iz 1911., a u odnosu na 1938. godinu
          realno je pao za 40%. Velik porast stanovništva, usprkos ratnim gubicima,
          bio je rezultat povratka Talijana iz izgubljenih kolonija. Prijetila je glad, a
          životni je standard bio zastrašujuće nizak.
            U  tim  se  okolnostima  Enrico  Mattei  latio  posla  oko  stvaranja
          domaćih izvora energije kako bi počela obnova poslijeratnog talijanskog
          gospodarstva. Usprkos činjenici što je imao mandat pripremiti AGIP za
          privatizaciju što je brže moguće, Mattei se dao na posao pronalaženja nafte
          i  plina.  Poduzeo  je  jaka  istraživanja  u  podzemlju  Nizine  Po  na  sjeveru
          Italije pa je uslijedilo otkriće niza značajnih nalazišta, najprije 1946. blizu
          Caiaga, potom veliko otkriće južno od Cremona u Cortemaggiore 1949.,
          gdje je pronađen ne samo prirodni plin nego i prva nafta u Italiji. Nakon
          tih je pronalazaka Mattei dobio carte blanche za daljnji napredak svojega
          poduzeća i postao je direktorom cijeloga AGIP-a.
            Odupro  se  naporima  ljubomornih  američkih  naftnih  magnata  da
          kooptiraju  toga  novog  suparnika  na  talijanskom  tržištu.  Mattei  je  bio
          čvrst  talijanski  nacionalist,  odlučan  izgraditi  samodostatno  talijansko
          gospodarstvo. Najveći je problem deficita u poslijeratnoj platnoj bilanci
          Italije bilo namicanje dragocjenih zaliha dolara za plaćanje uvozne nafte
          američkim  i  britanskim  naftnim  magnatima.  Mattei  se  tako  hrabro
          uhvatio u koštac s tim problemom da je probio nekoliko velikih prepreka.
          Izgrađena  je  plinovodna  mreža  dugačka  4.000  kilometara  za  dovod
          prirodnoga  plina  iz  Cortemaggiorea  u  industrijske  gradove  Milano  i
          Torino. Prihod od novih nalazišta plina koristio se za financiranje daljnje
          izgradnje  industrijske  infrastrukture  AGIP-a  po  cijelom  industrijskom
          sjeveru Italije.
            Upravo je Mattei, govoreći o bezobzirnoj kartelizaciji svjetskog tržišta
          nafte, skovao izraz “Sette Sorelle”, tj. Sedam sestara, koji se odnosio na
          sedam anglo-američkih kompanija koje su vladale svijetom nafte 1950-ih

                                                                     121
   116   117   118   119   120   121   122   123   124   125   126