Page 69 - Ray Bradbury - Fahrenheit 451
P. 69
Ušao je i zatvorio vrata.
Montag je rekao: - Cijelo vrijeme ponašao sam se kao luÿak. Ne mogu dugo ostati.
Odlazim, a sam üe Bog znati kamo.
- Barem ste bili luÿak zbog pravih stvari - kazao je Faber. - Mislio sam da ste mrtvi.
Zvuþna kapsula koju sam vam dao -
- Spaljena.
- ýuo sam kapetana kako vam govori, a potom odjednom više ništa. Malo je falilo da vas
poÿem tražiti.
- Kapetan je mrtav. Pronašao je zvuþnu kapsulu, þuo vaš glas, nakanio je u potragu za
vama. Ubio sam ga bacaþem plamena.
Faber je sjeo. Neko vrijeme nije govorio.
- Bože moj, kako li se ovo dogodilo? - rekao je Montag. -Još neku noü sve je bilo fino, a
odmah zatim, eto...znam da se gušim. Koliko puta može þovjek pasti a da ipak preživi? Ne mogu
disati. Eno, Beatty je mrtav, a nekoü mi je bio prijatelj; Millie je nestala, a mislio sam da mi je
žena, no sad ni to ne znam. Kuüa je pak potpuno spaljena. Ostao sam bez posla, bjegunac sam, a
putem sam u kuüu jednoga vatrogasca podmetnuo knjigu! Isuse Kriste, što li sam sve uþinio samo
u jednom tjednu!
- Uþinili ste ono što ste morali uþiniti. Odavno se to spremalo.
ü
- Da, vjerujem. Ako ništa drugo, to vjerujem. To se gomilalo. Odavno sam to osje ao,
nešto se u meni spremalo, radio sam jedno, a osjeüao drugo. Bože, sve je to bilo ovdje. ýudno je
što se na meni nije primjeüivalo, kao, na primjer, salo. I evo me sada ovdje da upropastim i vaš
život. Mogli su me slijediti dovde.
- Prvi put u više godina osjeüam se živim - rekao je Faber. -Osjeüam da radim ono što sam
trebao raditi þ itav život. Bar nakratko, ne bojim se. Možda zato što napokon þ inim ono što je
pravo. Možda zato što sam se prenaglio, a ne želim pred vama ispasti kukavica. Držim da üu
morati postupati puno žešüe, izlažuüi se osobno, tako da ne odustanem i da se ponovno ne
prestrašim. Što planirate?
- Bježati dalje.
- Znate li da je izbio rat?
- ýuo sam.
- Bože, nije li to smiješno? - rekao je starac. - Rat nam se þ ini toliko dalekim zato što
imamo vlastitih briga.
- Nisam imao vremena razmišljati. - Montag je izvukao sto dolara. - Želim da ovo ostane
kod vas, da vam se nade pri ruci kad odem.
- Ali-
- Mogao bih do podneva biti mrtav. Uzmite.
Faber je kimnuo. - Bit üe najbolje da, ako možete, krenete prema rijeci, da je slijedite, pa,
ako je moguüe, da se dokopate starih željezniþkih traþnica koje vode u pokrajinu i uputite se po
njima. Iako se danas praktiþki sav promet odvija zrakom i veüina pruga je zapuštena, traþnice
nisu izvadili; hrdaju. ýuo sam da još diljem zemlje tu i tamo ima skitniþkih logora; nazivaju ih
hodaþkim logorima. I zato, budete li otišli dovoljno daleko i budete li držali oþi otvorene, kažu da
na pruzi odavde pa do Los Angelesa ima mnogo starih harvardskih diplomaca. Veüinu njih
progone i love po gradovima. Preživljavaju, držim. Nema ih previše, pa cijenim da ih vlada nikad
nije smatrala dovoljno velikom opasnošüu da se dade u potjeru za njima. Mogli biste se kod njih
skloniti neko vrijeme, a onda se sa mnom povezati u St. Louisu. Ja odlazim onamo autobusom u
pet ujutro da se naÿem s onim umirovljenim tiskarom. I sam, konaþno, izlazim iz sjene. Novac üe
biti korisno upotrijebljen. Hvala vam i Bog vas blagoslovio. Želite li nekoliko minuta odspavati?