Page 417 - Pyotr Ouspenskii - U potrazi za čudesnim
P. 417

— Drugi  oblik  izuzetnog  napora je  kada  se bilo  koja  vrsta
     posla  obavlja  brže  nego  što  priroda  datog  posla  zahteva.  Reci­
     mo vi nešto perete ili sečete drva. Imate posla za jedan sat. Ura­
     dite ga za pola sata — to je izuzetan napor.
         — Međutim, u praksi, čovek nikada ne može sebe da nate-
     ra da uzastopno čini izuzetne napore ili na duži period;  potreb­
     no je  to  činiti  voljom  druge  osobe  koja  neće  imati  sažaljenja  i
     koja će imati metod.
         —  Kada  bi  čovek  bio sposoban da radi  na  sebi  sve  bi  bilo
     veoma jednostavno i škole ne bi bile potrebne. Ali on ne može,
     a razlozi leže veoma duboko u njegovoj prirodi.  Za trenutak ću
     ostaviti njegovu neiskrenost,  stalne laži koje sebi govori i uzeću
     samo podele centara.  Već ovo samo po sebi čini nezavistan rad
     na sebi nemogućim za čoveka.  Morate  shvatiti da su  3  osnov­
     na centra, emocionalni, centar mišljenja i kretanja, spojeni, i da
     u normalnom čoveku oni uvek rade u zajednici. Zajednica i pred­
     stavlja osnovnu  poteškoću u  radu  na  sebi.  Šta  se  smatra  zajed­
     ništvom? To znači da je konačan rad centra mišljenja povezan sa
     konačnim radom emocionalnog i centra kretanja — a to znači,
     da je određena misao NEMINOVNO povezana sa određenom
     emocijom (ili mentalnim stanjem) i sa određenom vrstom pokre­
     ta (ili položaja); jedno izaziva drugo, to jest, određena vrsta emo-
     cije (ili mentalnog stanja) izaziva određene pokrete ili položaje i
     određene  misli,  a  određena  vrsta  pokreta  ili  položaj  izaziva
     određene emocije  ili  mentalna stanja,  i  tako dalje.  Sve je pove­
     zano i jedna stvar ne može opstati bez druge.
         —  Sada zamislite čoveka koji  odlučuje  DA  MISLI  na nov
     način. Ali on oseća na stari način. Zamislite da on ne voli R. —
     Pokazao je na nekog od prisutnih. — Ova nesimpatija prema R.
     odmah izaziva stare misli i on zaboravlja svoju odluku da će mi­
     sliti na nov način. Ili pretpostavimo da je on navikao da puši ci­
     garete  dok  razmišlja  — to je  navika  kretanja.  On  odlučuje  da
     misli na nov način.  On počinje da puši cigaretu i misli na stari
     način a da to  nije ni  primetio.  Kretnja navike  paljenja cigarete
     mu je izokrenula misli na stari ton. Morate imati na umu da čovek
     nikada  ne  može  poremetiti  taj  sklad  sam  od  sebe.  Potrebna je
     volja drugog čoveka i upornosti.  Sve što čovek,  koji hoće da ra-
   412   413   414   415   416   417   418   419   420   421   422