Page 40 - Meša Selimović - Tvrđava

haznadara Fejze, nesto zato da bi imao mocnog zastitnika, a najvise za to sto
je htio da se ozeni njegovom kcerkom mirazusom. Da li zeli prvo da ga
odobrovolji pa ce onda za uzdarje zatrazit' kcerku, ili ce i dalje tkati na dva
razboja, sto je vjerovatnije, to ne znam.

Ali znam da mi je gadan, mucno mi je od njegova osmijeha, zelio sam da ode,
zato sam ga vrijedjao. Nije pokazivao da se ljuti, iako je dobro mirisao tudje
rijeci, i znao je na sto mislim govoreci o njegovom skrivenom poroku.

Zanimalo me sta ce uciniti, bio sam pjanski musicav. Da l'i cu ga istjerati iz
zaklona njegova toboznjega mira, hoce li poceti da crveni, da se ljuti, da
praska, hoce li me udariti prezrivom rijecju? Ili ce poceti da mi se
suprotstavlja, da se prepire, ma o cemu, da bi pokazao nadmoc? Samo neka
izvoli! Ne bojim se ni njegove pameti ni njegova polozaja: moji razlozi su jaci,
jer su slobodniji; moja rijec je hrabrija, jer nista ne trazim. Zadovoljan sam
svojom sirotinjom.

Uporan je u svojoj ljubaznoj nadmocnosti.

- A koje to poroke krijem? - upitao je veselo.
- One za koje ne znamo. Zar postoji covjek bez poroka?
- Izgleda da postoji. Nemam poroka, nijednog. Mirno gleda, mirno govori,
bezobzirno laze.
- Nisam znao da i takav covjek postoji.
- Zasto bi to bilo cudno? Bog nas stvara, i njegova je volja da budem ovakav
kakav sam.
- Bezgresan?
- Bez grijesnih poroka.
- Ne kazes to valjda ozbiljno?
- Sasvim ozbiljno. Zar ti ne vjerujes u bozju volju?
- Odgovornost i za zlo i za dobro prebaciti na bozju volju, znaci zakloniti sebe
za nacelo. To je vrlo mudro. Vidis, u ratu, jedan komordzija je izgubio duhan
za vojsku. Ispitivali su ga, a on je neprestano govorio da ga je izgubio, i da je
to bozja volja. A prodao ga je, tvrdili su svjedoci, volio je da pije. Onda je
bozja volja i sto je volio da pije.
- A zar nije?

Miran je, vedar, pomalo podsmjesljiv, ne drzi ni do cega sto bih mogao reci.
Bijes me hvata.

- Gluposti! Sto ima vise svetih sklonista iza kojih se ljudi kriju, sve je vise
prostora za ljudsko zlo. Covjek uvijek izmisli razlog izvan sebe, da bi se
oslobodio odgovornosti i krivice. To je podsticaj za zajednicku neodgovornost.
Tesko covjecanstvu dok je tako.
- Hoces da kazes da svako odredjuje sta je dobro, sta zlo?
- Svako! I nijedno zlo ne moze postati dobro, zato sto ga prihvata vecina.
- Da li je i odbrana zlo? Odbrana vjere, na primjer?
- Odbrana je cesto napad. Zafranija ni tada nije prestao da se smijesi. Od
kakve je gradje? Je li to snaga ili neosjetljivost?