Page 181 - Meša Selimović - Tvrđava

zauvijek onemogucila da ispravi krivicu. Ako je tako, onda je ovdje na zemlji
saznao za pakao.

I dok sam cutao, razmisljajuci da li je konacna nesreca ili neostvarena
plemenitost sto ljudi neprestano pitaju kako treba zivjeti, u radnju je usao
covjek koji je zivio, ne misleci o tome. Osman Vuk. Usao je s Mula Ibrahimom,
nasmijan, stresajuci kapom snijeg s ramena.

- Pada! - rekao je veselo, kao da to niko ne vidi, i kao da je to najljepsa i
najvaznija stvar na svijetu. I kao da je srecan sto moze nekome saopstiti
radosnu vijest koju je donio, osmjehnuo se Sehagi:
- Jedva sam se sjetio da te ovdje potrazim. Imam nesto da ti kazem.
- Kazi!
- Volio bih nasamu.

Sehaga je prenio pogled s njega na nas, namjeravao je da bude velikodusan i
da pokaze kako pred nama nema tajni, ali je ta plemenita misao bila
kratkotrajna. Opet je sav od ovoga svijeta.

- Oprostite! - rekao je, osmjehnuvsi se, i izasao s Osmanom pred radnju.

Ustao sam, njihove tajne me se ne ticu, razgovor nastaviti necemo, vrijeme je
da podjem kuci, sacekacu Tijanu, ako vec nije dosla.

Ali je Sehaga otvorio vrata i pozvao me napolje.

- Da cujes ovo! Reci mu, Osmane.

Osman se nije zacudio, sigurno su se tako dogovorili, i ispricao kako mu je
maloprije dosao Zajko, mejhandzija. Usao mu, veli, u mejhanu Avdija, sin
Omera Skakavca, malo pijan, pa i tu popio, i poceo se hvaliti da zna ko je oteo
Ramiza iz tvrdjave. Srecom, u mejhani je bio samo Mujo Dusica, hamal, ulivao
je u sebe rakiju od jutros, pa nije znao ni sam sta govori, a kamoli sta govore
drugi. Zajko je dao Avdiji jos pica, i sad spava u mejhani, Muju Dusicu je
nekako izgurao, on je mislio da ga to zena izgoni iz kuce pa se nije bunio,
momku je naredio da cuva Avdiju i da nikog u mejhanu ne pusta, a on je
pozurio da kaze Osmanu.

- I eto - rekao je Sehaga mirno - ako mladic zaista stogod zna, moglo bi biti
guzve. Trebalo bi javitti starom Omeru Skakavcu, a ne znamo koga da
posaljemo. Da Osman ide, nije zgodno, Zajko ne moze, zbog mejhane a i ne
tice ga se, a ne bi bilo pametno da uvlacimo druge ljude.

Uvrijedilo me sto sa mnom igraju zmurke. Rijesili su da to ja ucinim, ali da
toboze sam odlucim. A i prica mi je nepotpuna, nesto kriju od mene. Zasto je
Zajko dosao bas Osmanu? Ali svejedno, ucinicu sto ocekuju, mislili bi da se
bojim. Pokazacu im da se ne bojim.