Page 49 - Mauro Biglino - Biblija nije sveta knjiga

www.balkandownload.org

upravo isto književno sredstvo, istu alegoriju sa istim sadržajem koji si
odgovaraju i u biti! Mnogo je neposrednije i manje maštovito misliti da se, u oba
slučaja, radi o pripovijestima koje govore o konkretnim i dobro poznatim
situacijama. Dobro razumijem da za vjernike ostaje neprihvatljiva ideja o Bogu
za kojeg se vjeruje da se smiruje spaljenom mašću, ali onda se vraćamo na one
liječnike koji pametuju nad bojom nokta...

I dok filolozi kirurški koriste pincete i skalpele kako bi ponovno afirmirali
svoja ideološka stanovišta, postavio bih nekoliko pitanja. Ako je onaj dim - kako
se tvrdi - trebao simbolizirati uzdizanje „duha koji čezne da se združi s Bogom...
- je li bilo potrebno proizvesti prave hekatomske grobnice živih bića?
- zar je bilo potrebno uzrokovati tolike patnje?
- nije li se moglo tome pristupiti paleći drva ili slamu?
- ako se baš moralo upotrebljavati životinjski element, ne bi li bilo
dovoljno spaliti ovčju vunu umesto da se ubijaju jaganjci?
- zašto je Elohim navodni jedini Bog volio Abelove jaganjce, a ne i
Kajinove biljke? Zar nisu bili u stanju svejedno shvatiti njihove jednake
namjere? Zar nije svaki od njih nudio ono čime je raspolagao?

- zašto si je Jahve davao spaljivati „loj što omotava drobinu, sav loj što
je oko drobine; oba bubrega i loj što je na njima i na slabinama; pa
privjesak s jetre: neka i njega s bubrezima izvadi (Lev 3,3-5)?
- zašto su Elohimi željeli samo tu mast, a ne drugu?

- zašto je taj loj bio toliko vrijedan da je Jahve zapovijedio smrt za sve
koje bi uhvatili da ga koriste za sebe (Lev 7,25)?

Problem je u tome što je taj loj pripadao i ljudskoj mladunčadi, za koje je on
odredio da mu se predaju kada bi imali osam dana, a naravno, ne možemo
zamisliti da ih je osobno podizao nakon što ih je ukrao njihovim majkama (Izl
22,27-29).

Ljudske su žrtve potrajale barem do . g. pr. n. e., kada ih je reforma kralja
Jošije zamijenila jaganjcima, pokušavajući izbrisati sjećanje na to vidi studije
prof. Giovannija Garbinija u Bibliografiji . Dobro znamo da je praksa žrtvovanja
ljudi bila raširena kod svih naroda na planetu. Svi nam govore o božanstvima
koja su izričito tražila ovaj okrutan i neljudski čin ponude bogovima .

Judejo-kršćanska kultura se prema toj stvarnosti ponaša na dva načina: smatra
apsolutno realnima te barbarskima i poganskima obrede koje su izvršavali drugi
narodi, a čita u metaforičkom ili alegorijskom ključu sve ljudske žrtve jasno

citirane u Bibliji koje je Jahve izričito tražio. Kroz stoljeća se čak pokušavalo, i još

49