Page 196 - Odiseja
P. 196

Homer: Odiseja


                                 Izvadili seljaci, a ne bjehu još poletari:
                                 Ispod obrva tako i oni ronjahu suze
            220                  Žalosno, pa bi i svjetlost sunčànā, gdje ridahu, zašla,
                                 Da svom ocu nije Telemah rekao brzo:



                         B. Odisej i Telemah vijećaju kako će kazniti prosce. 222—265.

                                    »Oče, o dragi, na kakvoj dovezoše pomorci lađi
                                 Tebe na Itaku amo? i kojim se dičahu rodom?
                                 Jer mi se misliti ne da, da pješke si došao do nas.«
            225                  Njemu divni stradálac Odisej odgovori ovo:
                                 »Evo ću istinu tebi, o sinko, kazati sada.
                                 Mene dovezoše amo Feáčani, slavni brodari,
                                 Koji i druge ljude opremaju, dođu li k njima;
                                 Oni u lađi brzoj dovezoše po moru mene,
            230                  I dok sam spavao jošte, na Itaku metnu me dav mi
                                 Zlata i mjȅdi i tkânā od'jela, darove sjajne;
                                 Sve to u spilji leži po odredbi bògōvā vječnih,
                                             6
                                 A sad ovamo  dođoh po naputku same Atene,
                                 Da se dogovorimo o pokolju naših dušmánā.
            235                  Nego mi prosce izbroji po redu te mi ih kaži,
                                 Da znam, kolìkō ih ima, i kakovi to li su ljudi.
                                 Pa ću u duši svojoj nezázornōj misliti misli,
                                 Bismo li nas dva mogli da ogledamo se s njima
                                 Sami bez ikoga mi, il' nam valja potražit još koga.«
            240                     Razumni na to njemu Telemah odgovori ovo:
                                 »Vazda sam slušao, oče, o tvojoj velikoj slavi,
                                 Da si mudar svjetovač i rukama kòpljanīk dobar,
                                 Al' sad si odviše reko! ta gdje bi se — ja ti se čudim —
                                 Mogla dvojica borit sa ljudima mnogim i jakim?
            245                  Nije desetak samo prosácā, il' dva desetka,
                                 Nego je mnogo ih više, a broj ćeš mi odmah obàznat.
                                 Sa Dulihija jesu pedeset i dva mladića
                                 Odabrana, a s njima šestorica sluga imade;
                                 A sa Same dvaest i četiri jesu junaka,
            250                  A sa Zakinta dvaest, sve sami mladi Ahejci,
                                 Dvanaest ima njih sa Itake samih boljara,
                                 S tima je glasnik Medon i pjevač jedan božanski
                                                                         7
                                 I dvije sluge su još, što razumiju rezati meso.
                                 Ako nađemo sve njih u dvoru, onda se bojim,
            255                  Da će nam biti strašna i preljuta osveta tvoja!
                                 Nego ako se ti pomoćníku domislit možeš,
                                 Pomisli, tko bi nama pomagao dvojici rado.«
                                    Njemu divni stradálac Odisej odgovori ovo:
                                 »Dakle ću rȅć, a tî me ded čuj i ȕ srcu pamti.
            260                  Promisli, hoće l' nam Zeus i Atena dovoljna pomoć

                   6
                     233. »ovamo«, tj. k Eumeju.
                   7
                     247—253. U kući se Odisejevoj nalazi prema tome 108 prosaca i 10 slugu uključivši glasnika Medona i
                   pjevača Femija.
                                                                                                       196
   191   192   193   194   195   196   197   198   199   200   201