Page 191 - Odiseja
P. 191

Homer: Odiseja








                             ŠESNAESTO PJEVANJE





                                                      (38. dan. Nastavak)

                                                   Telemah prepoznaje oca.


                                    13. Telemah doručkuje kod Eumeja. 1—54.

                                    A u kolibi tad su Odisej i divni svinjar
                                 Doručak gotovili od zore, vatru zapaliv,
                                 Momke s čopòrima svinja otpremiše; — uto Telemah
                                 Dođe u obor, a glasni lajači psi oko njèga
              5                  Ne lajuć vijahu repom. Odisej opazi divni
                                 Pse gdje vijaju repom, i začuje od nogu bahat,
                                 Odmah Eumeju on progovori krilate r'ječi:
                                 »Eumeju, k tebi sad zacijelo prijatelj ide
                                 Ili poznanik drugi, jer eto ne laju pseta,
             10                  Nego vijaju repom, i dobro koračanje čujem.«
                                    Još i ne svrši riječ, kad mili na kapiji sin mu
                                 Stane, a svinjar skoči u nenadnom čudu, i njemu
                                 Ispadnu sudi iz rùkū, što njima zabavljen bješe
                                 Žarkasto m'ješajuć vino. U súsret on gospodaru
                                                                           1
             15                  Pođe, ljubne mu glavu i obadva krasna mu oka
                                 I ruke obje mu ljubne, i suza kane mu bujna.
                                 Kako u ljubavi otac dočekuje dragoga sina,
                                 Koji je deseto ljeto iz zemlje došo dalèkē,
                                 Poznorođenac, jedinac, zbog kojeg je patio mnogo:
             20                  Tako bogolikog tada Telèmaha svinjar je divni
                                 Grlio, ljubio svega, ko iz smrti pobjego da je.
                                 Stane ga jauk, i ôn mu progovori krilate r'ječi:
                                 »Tu li si, sunašce drago, Telèmaše! Vidjeti tebe
                                 Više mislio nisam, otišao kako si u Pil.
             25                  Nego, dijete drago, uniđi, da se veselim
                                 U srcu motreći tebe, kad dolaziš baš iz tuđine.
                                 Na polje često tî ne dolaziš među pastire,
                                 Već si u gradu vazda; tolìkō jē duši ti milo
                                 Gledati, što li četa prosácā mrskih nam radi!«
             30                     Razumni na to njemu Telemah odgovori ovo:
                                 »Sve ću učiniti, oče, zbog tèbe dolazim amo,
                                 Da te očima vidim i rȉječ od tebe da čujem.

                   1
                     15. Eumej pozdravlja Telemaha nježno i povjerljivo poput bliska rođaka. To pokazuje kako je u Homero-
                   vo doba bio vrlo srdačan odnos između plemenitih gospodara i vjernih slugu koje su tada smatrali članovi-
                   ma porodice.

                                                                                                       191
   186   187   188   189   190   191   192   193   194   195   196