Page 84 - Ilijada
P. 84
Homer: Ilijada
"Likijski savjetniče Sarpedone, koja je tebi
Nevolja drhtati ovdje, a borbi nevješt si junak?
635 Sin egidonoše Zeusa - imade ih, kojino kažu,
34
Da si, al' lažu, jer mnogo za ljudma si onim zaosto,
Što se od oca Zeusa u pređašnje rodiše doba,
Ali drukčiji - vele - Heraklo bijaše jaki
Junak, roditelj moj, prkoždžija lavskoga srca!
640 Jednoć rad konja je on Laomedonovih amo
Došao sa šest lađa ciglovetnih, s naroda malo;
Ilijski razori grad i ulice ostavi prazne.
35
A srce plašivo jeste u tebe, gine ti čeljad!
Ne mislim, da ćeš štogod Trojancima ovdje pomoći
645 Došav iz likijske zemlje, ma i bio jak, - al' od mojih
36
Mrtav ćeš pasti ruku i k vratima Aidovim doći."
Vojvoda likijski njemu Sarpedon odgovori ovo:
"Sveti je Ilijski grad, Tlepoleme, s onog nastrado,
Jerbo je ponositi Laomedon ludovo junak,
650 Na dobročinca svog kad riječima napade ružnim
Te mu ne dade konje, rad kojih je došo s daleka.
Nego ti velim, da smrt te i Kera crna od mene
Čeka, pod mojim ćeš kopljem izdahnut i meni ćeš slavu
Steći, a dušu ćeš dati dičnokonjiku Aidu."
655 Reče Sarpedon, a onda Tlepolem podigne koplje
Jasenovo, - i koplja obojici duga iz ruku
U čas isti polete; Sarpedon onoga zgodi
U vrat, i naskroz prođe oštrice bolno, i tada
Mrak se na obje oči Tlepolemu crni navuče;
660 A Sarpedona rani Tlepolem dugijem kopljem
U l'jevo bedro, te uz kost oštrice se požudno zadre
Pa skroz preleti, i otac za sada još obrani sina.
37
Tada Sarpedona divni iznesu bogolikog druzi
Iz boja, ali je njeg pritiskivalo dugačko koplje
665 Vukuć se za njim, te nitko ne opazi niti se sjeti
U teškoj žurbi, da koplje izvuče iz bedra,
Da sam hoditi može, toliko su bili u poslu.
A nazuvčari Ahejci Tlepolema sa druge strane
Stanu iz boja vuć, a Odisej spazi ih divni,
670 Postojan junak, i nato u njemu se uzigra srce,
I on se u srcu svom i u duši zamisli tada,
Bi li u potjeru pošo za Zeusa gromovnog sinom,
34 635. Da je Sarpedon sin Zeusov, vidi se iz 6. pjev., st. 198-199. Tlepolem je unuk Zeusov (st. 631.) po
tom jer je sin Heraklov, a Heraklu je otac Zeus (vidi st. 393.).
35 638-642. O onome što je ovdje natuknuto o Heraklu vidi bilješku u 21. pjev., st. 441-457.
36 643-645. Tlepolem priznaje Sarpedonu da je tijelom jak, ali ipak da je plašiv. U tome nema protivur-
ječja, jer jaka ljudeskara može biti plašivica.
37 662. "otac (tj. Zeus) za sada još obrani sina", - ali poslije pada Sarpedon u boju; vidi 16. pjev., st. 480-
505.
84