Page 83 - Ilijada
P. 83

Homer: Ilijada



         585                  Midon krčeći padne iz dobro građenih kola,
                              U prah se tjemenom svali naglavce i na ramena;
                              Dugo je ostao glavom u duboki padnuvši p'jesak,
                              Dok ne otopoću konji i u prah ne obore njega;
                              Bičem ih udri Antiloh i otjera među Ahejce.
         590                     Hektor ugleda njih u redovima i on se na njih
                              Vičuć zaleti, a čete za njime trojanske jake
                              Pođu, - pred njima Ares i gospođa bješe Enija,
                              Koja nošaše pokolj strahovit i vrevu bojnu,
                              Ares vrćaše pak u rukama golemo koplje,
         595                  Sad bi pred Hektorom išo, a sada bi išo za njime.
                                 Grlati bojnik Diomed zastrepi Hektora videć,
                              Kao što plivanju nevješt kad ide širokim poljem
                              Te kod rijeke stane brzoteke, koja se lije,
                              U more, pjeni se, šumi, te vidjev je odskoči natrag,
         600                  Tako i Tidejev sin uzače i narodu reče:
                              "Što se čudimo, druzi, toliko Hektoru divnom,
                              Da je kopljanik dobar i da je neprestrašen bojnik,
                              Kada je jednako bog uz njega i od zla ga brani!
                              I sad je Ares ono uz njega na smrtnika nalik.
         605                  Nego uzmič'te natrag okrenuv k Trojancima obraz,
                              Nemojte ostati ovdje i ulazit s bogom u borbu!"
                                 Tako im reče, i k njima Trojanci se primaknu bliže.
                              Tada ubije Hektor Anhijala i s njim Menesta,
                              Do dva vješta bojnika, što u istim kolima bjehu.
         610                  Padnu, a Ajas ih sin Telamonov požali velji,
                              Pristupi vrlo blizu i kopljem blistavim zgodi
                              Amfija, Selagu sina, - u Pesu je živio prije
                              Njiva imajuć mnogo i države, al' ga navela
                              Sudba Prijamu kralju i njegovim u pomoć sinma.
         615                  U pojas njega sin Telamonov pogodi Ajas,
                              U donju utrobu koplje dugosjeno propadne njemu;
                              Sruši se, stane ga jek, - pritrči svijetli Ajas,
                              Da mu oružje uzme, al' koplja zavitlaju Trojci
                              Sjajna, presjajna, oštra, i mnogo ih na štit mu padne:
         620                  Ajas tad petom stav na mrtvaca iz njeg izvuče
                              Mjedeno koplje, al' nije s ramena mogao krasno
                              Oružje uzet, jer sila strijela se sipaše na njeg.
                              Kada se ljutice slete Trojanci, on se poboji,
                              Jer ih s koplji u ruku množina dotrči junaka.
         625                  Ako je i bio velik i snažan i ponosit Ajas,
                              Oni ga potisnuše, i on otetura uzmakav.
                                 Tako se mučiše oni u boju teškom. Junaka
                              Lijepog, velikoga Tlepolema, sina Heraklu,
                              Sudba silovita tad na Sarpedona nagna božanskog.
         630                  Kada se jedan drugom junaci primaknu blizu,
                              Jedno unuk, a drugo sin crnooblačnog Zeusa,
                              Prvi započne riječ Tlepolem drugom junaku:


                                                                                                       83
   78   79   80   81   82   83   84   85   86   87   88