Page 87 - Ilijada

Homer: Ilijada

750 Pazile, kojim je nebo i široki povjeren Olimp,
Gusti nek skidaju oblak i opet ga meću na njega.
Boginje konje obodu i putem pognaju time.
Nađu Kronova sina gdje od drugih sjedi daleko
Na najvišem vrhuncu mnogoglave Olimpske gore.
755 Tamo ustavi konje bjeloruka boginja Hera,
Previšnjem Kronovu sinu progovori pitajuć njega:
"Zeuse o oče, zar n'jesi na Aresa ljut, gdje on sada
Strahote gradi, gdje takav i tolik ahejski narod
Evo pomori drsko i bezredno? Meni je žao,
760 Al' srebrnoluki bog se Apolon mirno veseli
S Kriparkom, - pošto ludova podbodoše, koji ne znade
Ni za kakovu pravdu! Ej hoćeš li srdit se na me,
Ako Aresa maknem iz borbe ljuto ga udriv?"
Nebeski oblačnik Zeus odgovori njojzi ovako:
765 "Hajde i daj potakni Atenu pljenjačicu na njeg,
Koja je navikla ljute zadavati bolove njemu."
Reče, i posluša njega bjeloruka boginja Hera,
Ona šine konje, te oni hotno polete
44
Baš po srijedi samoj med zemljom i zvjezdanim nebom.
770 Dokle očima tko na vidikovcu sjedeć i gledeć
Na more iskričavo u plavetni dogleda uzduh,
Tako lećahu konji, što njište glavu visoko
Držeć. A kada dođu do Troje, do dviju rijeka
Tamo, gdje sastavljaju Skamandar i Simois vale,
775 Ondje ustavi konje bjeloruka boginja Hera,
Od kola otpregne njih i oblakom obvije gustim,
A bog Simois da im ambrosije, neka je jedu.
Boginje obje hodeć ko plašive grlice odu
Želeć u boju pomoći junacima argejskim ondje.
780 A kad dođu, gdje prvih junaka najviše staše,
Što se okolo silnog konjokrote svi Diomeda
Zbijahu, a bjehu nalik na lavove, ljute mesare,
Ili na veprove divlje, što nisu snage malene,
Tamo stanuvši uzme da viče bjeloruka Hera
45
785 Slična se Stentoru stvoriv junačini mjedena glasa,
Koji je vikati znao ko drugih ljudi pedeset:
"Stid vas, Argejci, bilo, ljepoliki, pokori ružni!
Dokle je dolazio Ahilej divni u borbu,
Dotle pred dardanska vrata Trojanci nikada n'jesu
46

44 768. "hotno", tj. hoćko.
45 785. Stentor se spominje samo ovdje; strašni njegov glas ušao je u književnu uzrečicu današnjih ev-
ropskih naroda, kad se hoće da naznači vrlo jak glas koji se daleko čuje: povikao Stentorovim glasom.
Taj je glas mjeden (kako kaže pjesnik), tj. kao da izlazi iz mjedenih (a ne iz slabih ljudskih) prsiju. I
Ahilej ima "mjedeni glas" vidi u 18. pjev., st. 222.
46 789. "dardanska vrata" su ona koja se obično zovu "Zapadna" ili "Skejska", npr. u 3. pjev., st. 145-
263.

87