Page 80 - Ilijada

Homer: Ilijada

Leži nam junak Eneja Anhisa junačine sinak;
Nego iz vreve ratne drugara spasimo milog!"
470 Rekavši tako volju potače i srce svakom;
Tada Sarpedon udri u gidnju na Hektora divnog:
"Kud ti je nestalo srca, o Hektore, što si ga imo?
Reko si, da ćeš grad bez vojske, bez pomoćnika
Braniti sam sa svojim sa zetima i s braćom svojom!
22
475 Al' sad nikoga od njih zamotriti, vidjet ne mogu,
Nego kakono psi ispred lava svi se sad plaše,
A mi se, koji smo tu pomoćnici, mi se borimo,
Jer sam pomoćnik i ja, iz daleke došo sam zemlje,
Od virovitog Ksanta, iz daleke Likije one.
480 Tamo ostavih ženu i s njome sinčića luda
23
I blago ostavih silno (neimalac kojega želi);
Nego Likijce opet sokolim i sam s junakom
Svojim se bociti želim, a ovdje ništa ne imam,
Što bi mi mogli odnesti Ahejci ili odvesti.
485 A ti, Hektore, stojiš, ne potičeš druge vojnike,
Hrabro da stoje u boju i žene svoje da brane.
Samo da svelovne vas ne ulove lanene zamke,
24
I da ne ostanete dušmanima pl'jen i dobitak!
Brzo će oni vam grad razoriti žitelja puni.
490 Danju i noću treba da držiš sve to na umu,
Kad pomoćnika slavnih daleko vojvode moliš,
Hrabro nek stoje, ta zbaci sa sebe teški prijekor."
Tako reče Sarpedon, a Hektora za srce r'ječi
Ujedu i odmah s kola u oružju na zemlju skoči.
495 Oštrim kopljima dvjema po vojsci hodeći svuda
Mahaše hrabreći na boj i potičuć pokolj strahovit.
Onda se okrenu Trojci, nasuprot Ahejci stanu;
Al' se ni Danajci tad ne razbježe, već ostanu skupa.
Kao što vjetar pljevu po gumnu svetome nosi,
25
500 Kadano ljudi viju, plavokosa Demetra žito
Od pljeve kadano luči (a vjetar duše), - odozdo
Hrpe se pljeve bijele po zemlji, - tako Ahejce
Bijeli pokrije prah, koliko među njima konji
Nogama lupahu i prah do mjedenog vitlahu neba,
26

22 474. Ovdje "zet" znači: sestrin muž. Kao što naša riječ "zet" znači ne samo kćerina muža, nego i ses-
trina, tako oba ta značenja ima i grčka riječ "gambros".
23 480. "sinčića luda", tj. još dijete; vidi 2. pjev., st. 136.
24 487. tj. da se ne zaplete u nesreću i propast.
25 499. "po gumnu svetome", - gumnu se kaže "sveto" jer se na njemu vrše žito, a žito je dar boginje
Demetre; zato se u 11. pjev., st. 631. kaže: "svetoga ječmenog zrnja."
26 504. "do mjedenog neba", - nebeski je svod po mišljenju Homerovu od mjedi: tako i u 17. pjev., st.
425., a u Odiseji pjev. 15, st. 329. i pjev. 17., st. 565. kaže pjesnik "gvozdeno" nebo. Misli se dakle da je
onaj svod tvrd, a tako su mislili i drugi narodi; zato se latinski nebeskome svodu kaže firmamentum,
tj. tvrdina (francuski firmament, talijanski firmamento).

80