Page 63 - Ilijada
P. 63

Homer: Ilijada



                              Grdit ih počne i ove progovori krilate r'ječi:
                              "O Peteoja ti hranjenika Zeusova sine,
                              I ti lakomče jedan prijevara opakih puni,
         340                  Zašto predate, zašto stojite i čekate druge?
                              Ta vama dolikuje, da u prvom budete redu
                              I da skočite prvi u borbu, prvi u oganj!
                              Ta vi me slušate prvi, na gozbu kada vas zovem,
                              Kada spremamo gozbu starješinam ahejski sini,
         345                  Tad vam je drago meso izjedati pečeno i pit
                              Iz čaša slatko vino i medeno, dokle vas volja;
                              A sad, gledate rado, pa makar se i deset četa
                              Ahejskih pred vama tuklo s Trojancima nemilom mjeđu!"
                                 Mrko pogledav njega Odisej dosjetljivi reče:
         350                  "Kakva ti, Atride, riječ iz ograde zubne izmače?
                              Zašto nas nemarnim zoveš bojnicima? U boj kad ljuti
                              S Trojcima zađemo mi s konjokrotama, tad vidjet
                              Moći ćeš, bude l' te volja i ako te briga je za to,
                              Gdje je među rtnike konjokrota Trojaca zašo
         355                  Otac Telemahov mili, a tako utoma zboriš."
                                 Onda s podsm'jehom kralj Agamemnon odgovori njemu
                              Kada ga srdita vidi, te porekne besjedu svoju:
                              "Potomče Zeusov, domišljat Odiseju, sine Laertov,
                              Ja te ne grdim odveć i ništa ne nalažem tebi,
         360                  Ta znam, kako je srce u tvojim grudima puno
                              Meni prijaznih misli, jer imaš na umu što i ja.
                              Nego hajdemo sad, pa ako se ružno što reklo,
                              To će se popravit potom, i bogovi sve to pomeli!"
                                 Reče i ode od njih, a onda među druge zađe;
         365                  Prehrabrog nađe tad Diomeda, Tideju sina,
                              Kako na zglobljenim on na kolima sa konjma stoji;
                              Uz Diomeda je sin Kapanejev stajao Stenel.
                              Silni kad spazi ga kralj Agamemnon, grdit ga stane
                              Te on progovori njemu i krilate rekne mu r'ječi:
         370                  "Ajme Tideja ti konjokrote hrabroga sine,
                              Što si predati stao i razmake gledati bojne?
                              Tidej se otac tvoj zacijelo prepado nije,
                              Već je bio dušmane daleko ispred drugara.
                              Tako mi rekoše ti, što ga u ratnom vidješe poslu,
         375                  Nikad ga ne vidjeh ja ni sukobih, a vele ga prvog
                              Viteza. Mirno u grad Mikenu ko prijatelj glavni
                              Jednoć je došao on s Polinikom bogolikim čete.
                              Kupeći, - tebanske zide obojica hoćahu podsjest.
                              Mnogo su molili tu, pomoćnike da dobiju slavne;
         380                  Dat ih Mikenjani htješe, na njihovu pristaše želju,
                              Ali ih odvrati Zeus pokazujuć zloslutne znake.

               čini samo zato da ih što jače podjari na boj. Tako Agamemnonovo psovanje shvaća Diomed (st. 411-
               418).


                                                                                                       63
   58   59   60   61   62   63   64   65   66   67   68