Page 60 - Ilijada
P. 60

Homer: Ilijada



                              Med njih bogoliki junak Mahaon stupi i odmah
                              Iz pasa pritvrđenog izvlačiti str'jelu mu stane;
                              Dok je izvlačio str'jelu, a oštri se odlome rti.
         215                  On mu presjajni pojas i pregaču odveže ozdo,
                              Odveže potpasak, što ga izradiše s mukom kovači.
                              A spaziv ranu, što u nju strijela oštra je pala,
                              Isisa krvcu i vještak valjane mu l'jekove metne
                              (Ocu mu Hiron je njih udijelio dobro mu misleć).




                                    9. Agamemnon pregleda čete. 220-421.




                                A. Obje vojske jedna prema drugoj. 422-456.


         220                     Okolo grlatoga Menelaja stajahu oni,
                              Uto se prikuče Trojci štitonosni, al' i Ahejci
                              Skoče na oružje tad i veselja se bojnoga sjete.
                                 Tad Agamemnona divnog da dr'jema vidio n'jesi
                              Ni da se skriva gdje, ni da mu se neće u borbu,
         225                  Već on se u bitku žuri veoma, u junačku slavu.
                              Od sjajnih mjedenih kola i konja odbježi, a konje,
                              Koji su brektali, odzad pridrži Eurimedon vitez,
                              Sin Ptolemejev, unuk Pirejev, subojnik njegov.
                              Kralj Agamemnon njemu zapovjedi držat ih blizu,
         230                  Ako mu koljena klonu od truda obilazeć čete.
                              I tad pješice on po redovima ode junaka.
                              Koje brzokonjike Argejce viđaše spremne,
                              Te je pristupajuć k njima riječima hrabrio mnogo.
                              "Ej ne okan'te se sada, Argejci, junaštva žestine;
         235                  Ta ni otac Zeus pomagati lašcima neće,
                              Nego koji su prvi preko vjere napali tvrde,
                              Sa njih će jastrebovi  izjedati tanahnu kožu,
                                                 21
                              A mi u lađama izvest ćemo mile im žene
                              I djecu njihovu ludu, kad osvojimo im Troju."
         240                  A gdje je vidio koje da prestaju od boja strašnog,
                              Te je grdio mnogo riječima strditim veleć:
                              "Nije l' vas, hvališe, stid, oj gidila argejska prava?
                              Zbunjeni zašto stojite ovako na lanad nalik,
                              Koja po širokom polju utrudiše se trčeći
         245                  I tad stoje, i obrana već na pameti im nije;
                              Tako zbunjeni i vi stojite nit' se borite,
                              Čekate valj'da, da blizu Trojanci dođu, gdje stoje

               21  237. "jastrebovi", vidi 1. pjev., st. 4, 5.


                                                                                                       60
   55   56   57   58   59   60   61   62   63   64   65