Page 416 - Ilijada
P. 416

Homer: Ilijada



                   Tračani, narod indoevropske krvi.
                   Triton je potok u Beotiji; za boginju se Atenu govori: "kod Tritona rođena".
                   Troja (Ilij) je grad na sjeverozapadnoj obali Male Azije, stolica trojanske države. Taj su
                   grad Grci deset godina podsjedali, dok ga napokon nijesu osvojili i razorili, a onda je da-
                   kako propala i država trojanska. Da je uzrok trojanskog rata bila otmica Helene (vidi kod
                   "Afrodita"), to je samo priča. Ako se uzme na um, da je svakome ratu od najstarijih vre-
                   mena pa do danas svrha grabež i otimačina sa strane onih, koji napadaju, onda se ne
                   može sumnjati, da je to bila svrha i Grcima, kad su zavojštili na Troju; pa i vidimo, da su
                   u onim krajevima, gdje je nekad bila Prijamova država, poslije sjedili Grci (upravo eolsko
                   pleme), dakle u otetoj zemlji.
                   tronog je kotlić na tri noge za grijanje vode, za miješanje vina s vodom i za druge potre-
                   be.
                   Tros, negdašnji trojanski kralj, pradjed Prijamov; vidi u 20. pjev., st. 215-240. Njegovo je
                   ime u svezi s imenom grada Troje: isporedi Dardan i Dardanija, Il i Ilij.
                   Uran upravo znači: nebo (grčki: uranos), ali znači i najstarijega boga, kojemu je (po kas-
                   nijem pričanju) žena Geja (tj. zemlja); sinovi su mu i kćeri Titeni (vidi tamo).
                   Zakint je otok u Jonskome moru Kefaleniji na jugu; danas ga zovu Zante.
                   Zefir je zapadni vjetar, oštar i studen, donosi obično kišu i snijeg.
                   Zeus je najveći bog, gospodar čitavoga svijeta, neba i zemlje, glava svih drugih bogova.
                   Posidon i Aid su mu braća, a Hera mu je sestra i žena; među bogovima i boginjama ima
                   njegovih sinova i kćeri (na pr. Apolon, Ares, Artemida, Atena itd.), a ima ih i među smr-
                   tnim ljudima i ženama, kako su npr. Dardan, Eak, Heraklo, Sarpedon, Helena itd. Više
                   nego kćeri ima Zeus ljubaznica među smrtnim ženama; neke od njih spominje sam u 14.
                   pjev., str. 317-325. Zeus ne stoji sasvim odlučno ni na strani ahejskoj ni na trojanskoj, on
                   samo nastoji, da se vrši sudbina, da se preko nje ništa ne dogodi. On je bog gromova i
                   munje, zato ima epitete: gromoglasan, višnji gromovnik, munjobija, svjetličar, crnooblač-
                   nik, egidonoša (vidi o ovome epitetu kod "egida"). Zeus nije od vijeka: bilo je vrijeme,
                   kad njega nije bilo, kad je svijetom vladao otac mu Kron, a još prije ovoga Uran.
































                                                                                                       416
   411   412   413   414   415   416