Page 328 - Ilijada

Homer: Ilijada

Kada bi po njivi one žitorodnoj skakati stale,
Trčahu iznad klasova ni jednoga klasa ne lomeć;
A kad bi skakati stale po širokom plećatom moru,
Bježahu nemirnim vrhom pjenušavih morskih valova.
230 A Erihtonij Trosa Trojancima porodi kralja,
A u Trosa se tri nezazorna nađoše sina:
Il, Asarak, za tim bogoliki jošte Ganimed,
Koji je najljepši bio od sviju smrtnika ljudi;
Bozi ga ugrabiše ljepote njegove radi,
235 Zeusu da toči vino, med bozima da bude vazda.
Il Laomedona nezazornog porodi sina,
A Laomedon rodi Titona, Prijama, Lampa,
Klitija, Hiketaona od loze Aresa boga;
Kapisa rodi Asarak, a Kapis sina Anhisa,
240 Mene pak rodi Anhis, a Prijam Hektora divnog.
Biti od takoga roda i krvi meni je dika.
Ljudima Zeus-bog snagu sad množi, sad im je manji,
Kako je kada ga volja, jer on je najjači od svih.
Ali o tome već ne govorimo ko luda djeca,
245 Kad na mejdanu ovdje stojimo sred bitke ljute!
Jedan drugoga mi izgrditi možemo teško
Da ni storedna lađa težine ne bi povezla.
Okretan ljudski je jezik, i r'ječi svakakvih ima,
R'ječma je polje široko, imade ih ovdje i ondje.
250 Kakovu god izustio r'ječ, onakvu ćeš i čut.
Ali kakva je nužda, da jedan drugome ovdje
Pogrde govorimo i svađamo se ko žene,
Koje se poradi svađe dušogubne znadu razljutit,
Jedna drugu izišav sred ulice psuju i u tom
255 Mnogo istine ima i nema, a goni ih srdžba!
R'ječma me željna borbe odvratiti od boja nećeš,
Dokle oružjem na me ne udariš. Nego hajdemo,
Ogledajmo se brže mjedokovnim kopljima svojim."

C. Eneja slabiji. Posidon ga opominje neka se kloni Ahileja. 259-339.

Reče i u štit Eneja zabode silovito koplje,
260 U štit strašni i grozni, zazveči on od oštrica;
Preplašen Pelejev sin odmače na snažnoj ruci
Štit, jer dugosjeno koplje Eneje divnog junaka
Mišljaše, da će moći da njega lako probode,
Ludak, što pomislio u duši i u srcu nije,

konje Ahilejeve oždrijebila Harpija (tj. personifikacija burnog vjetra), a otac da im je vjetar Zefir. U
Vergilijevu djelu "Georgica" 3. pjev., st. 269-280. nalazi se narodno pričanje italsko po kojemu kobile
mogu ostati suždrebne od duvanja vjetra Zefira.

328