Page 327 - Ilijada
P. 327

Homer: Ilijada



                              Prijama dostojanstvom? al' ako nadvladaš mene,
                              Neće ti za to Prijam uklopiti u ruke dare,
                              Jer on ima sinova, i mudar je, bezuman nije.
                              Jesu l' ti odrezali Trojanci krasno imanje
         185                  Ugledno: voćnjak i njivu, da imaš što obrađivat,
                              Ako ubiješ mene? al' teško ćeš, mislim, učanit!
                              Već sam te, reko bih, kopljem jedamput pognao oštrim;
                              Zar se ne sjećaš kad te od goveda - sam si baš bio -
                              Brzo sa Idske tjerah planine nogama hitrim?
         190                  Onda bježeći nijesi okrenut se imao kada,
                              Te si uteko otud u Lirnes, a ja navalih
                              Na grad te ga s Atenom i s ocem Zeusom razorih;
                              Sa sobom robinje vođah slobode im otevši danak,
                              A Zeus izbavi tebe i ostali bogovi vječni.
         195                  Ali ja mnim, da te sad ne spasavaju, kako u duši
                              Misliš! Nego ti velim, ukloni se deder i pođi
                              Natrag u mnoštvo te nemoj nasuprot stajati meni,
                              Dok te ne snađe zlo, a svršeno zna i budala."
                                 A odgovarajuć njemu Eneja besjedu reče:
         200                  "Ne misli, Pelejev sine, riječima preplašit mene
                              Kakono ludo dijete, jer pogrdnih i drskih r'ječi
                              I sam razumijem kazat: i jedan i drugi znamo
                              Jedan drugome za rođ, za oca si i mater znamo,
                              Kako iz pričanja starog od ljudi čujemo smrtnih.
         205                  Jer ti ne vidje mojih, a ni ja nikada tvojih.
                              Tebe je rodio, kažu, junačina čestiti Pelej,
                              Tetida, morska kćerka, ljepokosa tvoja je mati,
                              A ja se dičim, da Anhis junačina meni je otac,
                              Od kog se rodih ja, Afrodita meni je mati,
         210                  Danas će jednoga od nas i otac i mati plakat
                              Svojega miloga sina, jer ne mislim, da se ovako
                              Možemo s r'ječima ludim razići i iz bitke vratit.
                              Ali volja l' te, i to da čuješ, dobro da za moj
                              Rod saznadeš - ta mnogi junaci znadu za njega; -
         215                  Od crnooblačnog Zeusa porodio Dardan se prvi,
                              Dardan Dardaniju sazda, jer sagrađen ne bješe jošte
                              Na polju sveti Ilij, u kojem sad smrtnici žive,
                              A tad u podgorju gore izvorljive življahu Idske.
                              Dardanu pak Erihtonij se kralj porodio sinak,
         220                  Najbogatiji taj je med ljudima smrtnima bio;
                              Kobila hiljade tri po livadi pasahu njemu,
                              Gizdave bijahu one sa ždrebadi vesele svoje;
                              Od kobila se neke, kad pasahu, Boreji svide,
                              Te ih nalik na konja mrkogriva jednoć opase,
                                                                            13
         225                  One ostanu ždrebne i dvanaest ždr'jebaca rode.

               13  223-225. Boreja je (tj. personifikacija sjevera) dakle otac konja Erihtonijevih; ta priča ima vrlo dobar
               smisao: konjima koji su brzi kao vjetar otac je brzi vjetar Boreja. U 16. pjev., st. 150-151. kaže se da je


                                                                                                       327
   322   323   324   325   326   327   328   329   330   331   332