Page 207 - Ilijada
P. 207

Homer: Ilijada



                              Stanemo, gdje se junaštvo raspoznaje najvećma ljudsko,
                              Gdjeno se vidi, tko je junačina, tko li je plašljiv,
                              Sad se ovako, a sada onako u zasjedi m'jenja
         280                  Obraz rđi, sjedit na miru srce mu ne da,
                              Nego čučeći sjedi na nozi sad ovoj, sad onoj,
                              Srce mu vrlo lupa u grudima, jerbo se svojim
                              Kerama nada, i sve mu u ustima cvokoću zubi,
                              Ali se ne m'jenja obraz junaku, niti se straši
         285                  Odviše on, kad jednoć u zasjedu junačku sjedne,
                              Nego se želi brže u boju pogubnom naći - -
                              Srcu se tu tvom ne bi ni rukama zabavit moglo,
                              Jer da strijela tebe u borbi zgodi il' rani,
                              Ona ti nikako ne bi u zatiljak niti u leđa
         290                  Pala, nego bi pala il' u prsi ili u trbuh,
                              Jer ti bi među rtnike u njihovo hrlio društvo.
                              Al' ne govorimo više stojeći ovdje ko djeca
                              Luda, preko mjere da to ne zamjeri nama još tkogod.
                              Nego u čador idi i uzmi silovito koplje."
         295                     Reče, te Aresu brzom Merion nalični hitro
                              Uzevši iz čadora mjedokovno koplje potrči
                              Za Idomenejem boja veoma željan u duši.
                              Kao što u boj stupa ljudomora Ares, i njega
                              Jakosni njegov sin neustrašljivi Fobos slijedi,
         300                  Koji uplašit zna i mukopatna mnogog bojnika;
                              Oni iz tračke zemlje u oružju idu u narod
                              Efirski ili u narod u junački flegijski idu,
                              Molbe im ne slušaju, već jedne proslave samo:
                                                                           10
                              Tako je stupao vođ Idomenej i vođ Merion
         305                  U boj, a oružani u blistavoj bijahu mjedi.
                              Prvi započne riječ Merion drugom junaku:
                              "Deukalionov sine, kud misliš poći u metež,
                              Da li na desnu stranu po vojsci ili po sr'jedi
                              Ili na l'jevu stranu? Jer nikako ne mnim, toliko
                                                               11
         310                  Da su dugovlasi igdje Ahejci slabi  u boju."
                                 Njemu Krećana vođ Idomenej odgovori ovo:
                              "I drugih ima, što mogu posred lađa branit Ahejce;
                              To su Ajasa dva i Teukar, što je vještinom
                              Streljačkom prvi od sviju i valjan u kreševu zbliza.
         315                  Ti ćeš se onog naganjat, iako želi u borbu,
                              Hektora, Prijamu sina, iako je snažan veoma;
                              Bit će mu muka, ma bio vojevati željan u duši,
                              One dvojice snagu i strahotne ruke nadvladat
                              Te zapaliti lađe, - već ako na lađe naše
         320                  Brze ne pusti sam bog Kronion gorući požar,

               10  303. "jedne proslave samo", tj. pobjedom, a druge pobiju; jedno su Efirci, a drugo Flegijci, koji su u
               ratu među sobom.
               11  309-310. "toliko da su igdje slabi", tj. koliko su slabi na lijevoj strani.


                                                                                                       207
   202   203   204   205   206   207   208   209   210   211   212