Page 202 - Ilijada

Homer: Ilijada

Od njih ga prvi sin prepozna Ojlejev brzi
Ajas te sinu on Telamonovu besjedu reče:
"Ajase, neki bog od stanara na Olimpskoj gori,
Naličan vraču nama zapov'jeda kod lađa bit se;
70 Nije ti Kalhas to pogađač u ptice i vrač,
Jer kret božjih nogu prepoznadoh i golijeni
Lako, kad odlažaše, jer lako je bogove poznat.
Sada se meni samom u mojim grudima srce
Jače uzneslo, da odmah u borbu i kreševo zađem,
75 Noge se trzaju meni odozdo i ruke ozgo."
Sin Telamonov Ajas odgovori njemu ovako:
"Tako se ruke za kopljem strahovite također meni
Trzaju, srce se diže u meni, poda mnom noge
Obje se žure, a i sam sa Hektorom želim se borit
80 Sa sinom Prijamovim, s junakom uzaman plahim."
Dok su se njih dva tu razgovarali besjedeć tako
Bojnog veselja puni, što bog im ga u srce metnu,
Dotle je za njima bog zemljotresac ahejske sine
Hrabrio, koji su srce kod brodova kr'jepili brzih.
3
85 Od teškog truda njima već koljena klonuše svima,
Jad im je dušu svu obuzimo gledajuć Trojce,
Što su već u četama preko veljeg bedema prešli.
Motreć Trojance suze iz očiju ronjahu oni,
4
Jer se ne nadaše više uteći zlu, al' Posidon
90 Stupivši med njih stane da hrabri jake im čete.
Najprije k Teukru dođe i k Lejitu potičuć na boj,
Toasu, Dejpiru i još k Peneleju vitezu stupi,
Ove je, hrabreći njih, govorio krilate r'ječi:

95 "Stid vas, oj momci, bilo, oj argejski! ta ja vam mišljah.
Vi da ćete se borit i spasti brodove naše!
Ako l' se od boja vi povučete pogubnog sada,
Vidi se, ovo je dan Trojanci kad će nas svladat!
Ao strahovito čudo i veliko očima gledam!
100 Nikada prije to i ne pomislih, da će se zbiti,
Da će nam udariti Trojanci na naše lađe:
Inače bježati znadu ko košute plahe, što budu
U šumi čagaljima, vukovma i pardalma pl'jenom,
Strašljivi, kad se razbježe, - junaštva u njima nema;
105 Tako se ne htješe prije Trojanci nimalo sastat
S ahejskim sa šakama ni s njihovom snagom, a sada
Kod lađa koritastih daleko se od grada bore
Zbog nevaljalstva vode i s nemara čitave vojske,
Koja srdita na nj brzoplovke lađe nam neće
110 Nikako branit, već pušta ubijat se kod njih Trojancem.
Ali ako i jeste u svemu doista krivac

3 84. "koji su srce krijepili", tj. odmarali se.
4 88. "suze ronjahu", - vidi 1. pjev., st. 349-357.

202