Page 208 - Ilijada
P. 208

Homer: Ilijada



                              Ali čovjeku ne bi ustupio sin Telamonov
                              Nikakvu, koji je smrtan i jede Demetrin hljebac,
                              Koji se oružjem dade salomit i kamenjem veljim.
                              On ni od razbivojske Ahileja pobjego ne bi,
         325                  Kad bi se pobili zbliza, al' njega natrčo ne bi.
                              Lijevo kreći ovako pa vojsci, da vidimo brže,
                              Da l' ćemo drugome slavu il' drugi će pribavit nama."
                                 Reče, te Aresu brzom Merion nalični hitro
                              Krene, dok ne prodru tamo u vojsci, kud onaj je reko.
         330                     Kad Idomeneja vide Trojanci nalična ognju,
                              Njega i subojnika, u oružju umjetnom oba,
                              Jedan povikne drugom u vojsci i pođu na njega.
                              Obje se pobiju vojske pri krmama ahejskih lađa.
                              Kao kad vjetrovi stanu fijukat, te navali bura
         335                  Onda, kad najviše ima po putima prašine svuda,
                              I vjetri zajedno grade od prašine oblake strašne:
                              Tako se oni u boju sukobiše, željahu mjeđu
                              Oštrom da jedni druge pos'jeku u vrevi ratnoj.
                              U bici - pogubi ljudskoj - zastrše dugačka koplja,
         340                  Koja meso sijeku, u rukama njihnim; a oči
                              Zasljepljivo je sjaj sa rpjedenih kaciga sv'jetlih
                              I sjaj oklopa novih i glatkih štitova sjajnih,
                              Kada šetaše vojska; veoma smjelan bi bio,
                              Tko bi se muci toj veselio nimalo tužan!
         345                     Različnih misli do dva silovita Kronova sina
                              Spremahu jade mnoge i tugu junacima tada:
                              Zeus je pobjedu htio Trojancem i Hektoru divnom
                              Proslavit hoteći brzog Ahileja, ali sasvime
                              Uništit nije htio pod Ilijem ahejsku vojsku,
         350                  Nego Tetidu samo i junačkog proslavit sina,
                              A Posidon je bog med Argejce došo izroniv
                              Kradom iz pjenastog mora i hrabrio, bješe mu žao,
                              Gdje ih biju Trojanci; na Zeusa se srđaše vrlo.
                              Istog su plemena njih dva doduše, istoga roda,
         355                  Ali je stariji Zeus i znade više u duši;
                              Zato se bojao javno Posidon svađat se s njime,
                              Nego je kradom nalik na čovjeka hrabrio čete.
                              Jednako krvavog rata i borbe žestoke uže,
                              Koje se ne da razdr'ješit ni pretrć, nad vojskama njih dva
                                                                                     12
                                                                     13
         360                  Pružahu naizmjence razglobivši koljena  mnogim.
                                 Tad Idomenej skočiv med Trojće i Danajce viknu,
                              I premda bijaše prosjed, Trojance natjera u b'jeg,
                              Jer Otrioneja ubi, iz Kabesa kojino bješe,

               12  358-359. "uže rata i borbe" pružaju Zeus i Posidon nad Trojancima i nad Ahejcima, te sad jedni, sad
               drugi pobjeđuju. Slika je ova nespretna, i mnogi s pravom drže da je stihove 358-360. umetnuo poslije
               kakav slabiji pjevač.
               13  360. "razglobe koljena", vidi 4. pjev., st. 469.


                                                                                                       208
   203   204   205   206   207   208   209   210   211   212   213