Page 210 - Ilijada
P. 210

Homer: Ilijada



                 B. Eneja i Paris dolaze u pomoć s desnoga krila. Ljuta bitka. 402-672.


                                 Al' Idomeneju blizu veoma pristupi Dejfob
                              Asija žaleć te sjajnim na njega baci se kopljem,
                              Nego pogledav napr'jed umače mjedenom koplju
         405                  Onaj, jer sakri se za štit, što svuda jednako krije.
                              Kožama volujskim štit je i junačkom obavit mjeđu
                              Bio, i štapića dva  iznutra bjehu na njemu,
                                              17
                              Za taj se zguri štit, te preleti koplje nad njime.
                              Muklo zabreči štit, kad se koplje njega dotače;
         410                  Ali iz teške ruke ne izmetne uzalud koplja
                              Dejfob, već ljudma pastira Hipsenora, Hipasu sina,
                              U jetru pod srcem rani i razglobi koljena njemu.
                              Onda se prodere Dejfob i sebe pohvali vrlo:
                              "Asije lje ne leži neosvećen, nego će, mislim,
         415                  On se u duši veselit, kad u dom Aida vratara
                              Jakoga pođe, što jednog pridružih pratilca njemu!"
                                                                               18
                                 Reče, i njegova hvala zaboli ljuto Argejce,
                              A najvećma srce Antilohu okrene hrabro.
                              Ali i žalostan on ne zaboravi svoga drugara,
         420                  Već ga braniti stane trčeći i štitom ga kriti.
                              Onda se do dva mila drugara uprte ondje:
                              Ehijev sin Mekistej i s njime divni Alastor.
                              K lađama prostranim onog ponesu, a ječo je teško,
                              Al' Idomenej srce umiriti veliko ne htje,
         425                  Nego željaše on il' Trojanca kojega mrakom
                              Pokriti crnim il' sam Ahejce štiteći pasti.
                              Onda miloga sina Esijetu, Zeusa gojencu,
                              Smakne, Alkatoja hrabrog, što zet je bio Anhisu;
                              Kćer najstariju tog Hipodamiju uze za ženu,
         430                  Koju od srca otac i gospođa ljubljaše majka
                              U kući, jer je ljepotom nadmašila vrsnice svoje,
                              Srcem i djelima svojim, i zato se oženi njome
                              Najbolji junak, u Troji u širokoj štono ga bješe.
                              Njega Posidon bog Idomeneju ubiti dade
         435                  Sjajne mu oči zanesav i koljena b'jela mu sputa,
                              Jer nit' mogaše natrag uteći, a niti pobjeć,
                              Nego kakono stup, ko stablo, što lista visoko,
                              Mirno je stajao on i sred pisiju kopljem ga zgodi
                              Junački Idomenej te razdere oklop na njemu
         440                  Mjedeni, a on prije od njega smrt je odbijo,
                              Al' tad zazvekeće muklo, kad koplje ga rastrga sasvim.
                              Sruši se, stane ga jek, zabode se u srce koplje;
                              Srce je drhtalo jošte, pa zadrhta i rt kopljani,

               17  407. "dva štapića", vidi 8. pjev., st. 193.
               18  415-416. Aidu se kaže "jaki vratar" jer dobro čuva tvrda vrata u podzemnom svijetu da nitko ne
               može izići na gornji svijet.


                                                                                                       210
   205   206   207   208   209   210   211   212   213   214   215