Page 183 - Ilijada
P. 183

Homer: Ilijada



                              Najprije ona sto crnonogi postavi pred njih
                              Krasan izglađen l'jepo, a na sto košaru metne
         630                  Mjedenu, u njoj je luka donesla, meze uz vino,
                              I meda žućkastoga i svetoga ječmenog zrnja,
                                                                         34
                              Prekrasni postavi kondir, što od kuće bješe ga starac
                              Donio; čavliće zlatne po sebi je imao kondir,
                              Uha je četiri imo, oko svakog po dva golupka
         635                  Kljuvahu zlatna, a dvije odozgo bijahu noge.
                              Teško je drugi tko sa stola micao kondir,
                              Pun kada bješe, al' Nestor starina ga dizaše lako.
                              U tom kondiru sm'ješa na boginje nalična žena
                              Pramnejskog vina, a onda unutra kozjega sira
         640                  Mjedenim nastruže nožem i bijelim obaspe brašnom,
                              Onda im rekne, da piju, kad zgotovi veće napitak.
                              Pošto se napiju oni i ugase ljutu već žeđu,
                              Jedan drugome stade govoriti veselo, slatko.
                              A bogoliki stane kod vrata junak Patroklo,
         645                  Njega kad opazi starac, sa stolice poskoči sjajne
                              Pa ga za ruku uzev uvede i posadi ondje,
                              Ali ne htjede sjesti Patroklo, već Nestoru reče:
                              "Nije mi, gojenče Zeusov, do sjedanja, neću te slušat.
                              Junak me poslao čestit, strahovit ovamo pitat,
         650                  Kog to ranjena voziš, - al' i sam ga poznajem eto;
                              Vidim ljudma pastira Mahaona, a sad ću opet
                              Divnom Ahileju riječ otići kazati o tom.
                              A ti, starče, Zeusov o gbjenče, kakav je znadeš
                              Strašan on čovjek, ta on bi i nekriva mogo okrivit."
         655                     Njemu odgovori riječ Gerenjanin konjanik Nestor:
                              "Zašto ahejske sine toliko žali Ahilej,
                              Koji su ranjeni str'jelom, a u srcu ne zna za tugu,
                              Kakva u vojsci nasta u ahejskoj? U lađah leže
                              Ranjeni, pogođeni junaci ahejski prvi:
         660                  Tidejev veće sin Diomed ranjen je jaki,
                              Kopljanik slavni je ranjen Odisej i Agamemnon,
                              I Euripil je veće u bedro ranjen strijelom,
                              Ovog sam iz boja tek junaka doveo evo
                              Ranje na puštenom str'jelom s tetive. Ali Ahilej
         665                  Ne mari niti žali Ahćjce, iako je valjan.
                              Čeka li, dokle nam svi ne izgore brodovi brzi
                              Kod mora gorućim ognjem preko volje ahejskih slna,
                              Dokle ne popadamo po redu? U mene već nije
                              Snage, kakva je prije u udima gipkim mi bila.
         670                  Ej da pomladit se mogu, da imam potpunu snagu,
                              Kakav sam bio, kad svađa med Elijci i nama nasta
                              Zbog otimačine krava, kad ubih Itimoneja,
                              Dičnog Hipirohu sina (u Elidi življaše ovaj),

               34  631. "svetoga ječmenog zrnja", vidi 5. pjev., st. 499.


                                                                                                       183
   178   179   180   181   182   183   184   185   186   187   188