Page 187 - Ilijada
P. 187

Homer: Ilijada



                              Junak Patroklo trčeći, gdje skupština, sudnica bješe
                              Ahejska i gdje bjehu oltari bozima vječnim,
                              Dođe u susret mu sin Euemonov vitez Euripil
         810                  Zeusovo čedo, a ranjen u bedro oštro'rtom str'jelom
                              Hramljući iz rata dođe; sa glave njemu i s pleći
                              Voden je tekao znoj, a krv je klokotala crna
                              Iz rane njegove teške, al' razum mu ostade čitav.
                              Vidjevši njega sin ga Menetijev požali jaki,
         815                  Stane ga jauk i ove progovori krilate r'ječi:
                              "Jao jadnici vi, čelovođe danajske mudre.
                              Tako li imaste pse pod Trojom nasitit crne
                              Od prijatelja, domaje daleko debelim mesom!
                                                                          37
                              Nego mi, gojenče Zeusov, Euripile viteže, reci,
         820                  Hoće l' odoljet Ahejci gorostasnom Hektoru jošte,
                              Ili će propasti svi od njegova svladani koplja?"
                              Razumni njemu Euripil odgovori na to ovako:
                              "Spasenja nema Ahejcem, o Patroklo, gojenče Zeusov,
                              Nego će ostati svi u brodovma crnim ležeći
         825                  Jerbo junaci svi, što do sada najbolji bjehu,
                              Leže u lađama sada od trojanskih zgođeni ruku
                              I ranjeni, a snaga Trojancima jednako raste.
                              Nego me spasi ti, o Patroklo, i k lađi crnoj
                              Mene odvedi i str'jelu iz bedra mi izreži i krv
         830                  Mlakom mi vodom isperi i l'jekove blage i dobre
                              Metni mi, što te je, kažu, naučio divni Ahilej,
                              A njeg nauči Hiron od sviju Kentaura bolji.
                              Jerbo vidari naši Mahaon i Podalirij:
                              Jedan je, mislim, ranjen i leži sad u čadoru,
         835                  Te mu i samome treba nezazornog kakva vidara,
                              A drugi na polju trojskom odol'jeva ljutome boju."
                                 Njemu prihvati riječ Menetijev junački sinak:
                              "Kako će biti to? Što činit, Euripile, treba?
                              Idem te besjedu ću Ahileju kazati hrabrom,
         840                  Koju mi naloži Nestor Gerenjanin, ahejski branič;
                              Ali ni tako neću na mukama ostavit tebe."
                                 Reče i ispod prsi pastira narodnog hvati
                              Pa ga u čador odvede, a subojnik kada ih vidi,
                              Prostre volujske kože; Patroklo ga povali na njih,
         845                  Izreže preoštru britku strijelu i krv mu crnu
                              Mlakom opere vodom, a onda rukama smrvi
                              Korijen gorki, lijek od razgona, koji utiša
                              Bolove, osuši ranu, te krvca prestane teći.






               37  817-818. vidi 1. pjev., st. 4-5.


                                                                                                       187
   182   183   184   185   186   187   188   189   190   191   192