Page 181 - Ilijada
P. 181

Homer: Ilijada



                              Jedva ga otjeraju, kad veće se nasiti hrane:
                              Tako su Ajasa tad Telamonova sina Trojanci
                              I pomoćnici gnali mnogobrojni sveđ neprestance
         565                  Koplja zabadajuć mnoga po sredini njegova štita;
                              Ali se sjećao Ajas junaštva, sjećo žestine
                              Te se obraćo natrag i ustavljo trojanske čete,
                              A sad bi opet on se okrenuo i stao bježat.
                              Svima branjaše njima da pristupe k lađama brzim;
         570                  I po sredini on postajkivo bi med obje vojske
                              Te bi udaro b'jesno, a koplja iz smionih ruku
                              Jedna u veliki štit se zabadala napr'jed leteći,
                              A druga mnoga se u tle zatakoše, dok se još n'jesu
                              U kožu zadjela b'jelu želeći se nasitit mesa.




                                      F. Euripil ranjen od Parisa. 575-595.

         575                     A Euemonov sin Euripil kad opazi sv'jetli,
                              Kako strijele guste savladati Ajasa hoće,
                              Pristupi k njemu i koplje izbacivši svijetlo rani
                              Njim Apisaona, ljudma pastira, Fausiju sina,
                              U jetru ispod srca i razglobi koljena njemu.
         580                  Skoči Euripil i njemu sa pleći oružje stane
                              Skidat, al' nalični bogu Aleksandro spazivši njega
                              Gdje s Apisaona skida već oružje, nategne odmah
                              Na Euripila luk te u bedro ga pogodi desno
                              Str'jelom, a str'jela se slomi i njega rani u bedro.
         585                  Od smrti bježeć Euripil med drugove utekne guste,
                              Danajcem krikne on, daleko stane ga vika:
                              "Prijatelji oj moji, čelovođe argejske mudre,
                              Dajte okren'te se, stan'te, od Ajasa nemili danak
                              Odbijte, kojega str'jele savladati hoće, - ne velim,
         590                  Da će iz opake vreve uteći ratne; već stan'te
                              Oko Ajasa vi Telamonova protiv dušmana."
                              Tako ranjeni reče Euripil, a oni uz njega
                              Stanu nablizu štite naslonivši svi o ramena
                              I dignuv koplja uvis, a Ajas im dođe u susret,
         595                  Uz njih okrenuv se stane, kad u jato dođe drugova.
















                                                                                                       181
   176   177   178   179   180   181   182   183   184   185   186