Page 161 - Ilijada
P. 161

Homer: Ilijada



                              Lane il' kakova zeca bez pretrga jednako gone
                              Po šumovitu mjestu, a onaj kvečeći bježi:
                              Tako su Tidejev sin i gradobija s njime Odisej
                              Otrgnuv onog od vojske bez prekida jednako gnali.
         365                  Al' kad se hotio već umiješati među stražare
                                                                         12
                              K lađama bježeć, tad srce Atena da Diomedu,
                              Da se mjedenhalja drugi Ahejac pohvalio ne bi,
                              Prvi da onoga ubi, Diomed drugi da dođe, -
                              Jaki Diomed s kopljem potiči i onome vikne:
         370                  "Stani, il' ću te kopljem pogodit, te, velim ti, nećeš
                              Za dugo prijekoj smrti od ruke umicat moje!"
                                 Reče i izbaci koplje, al' promaši onog hotimce.
                              Glatkoga koplja oštrice preko ramena se desnog
                              U zemlju tada zabode, a Dolon preplašen stane
         375                  Mucajuć, i svi njemu u ust'ma zacvokoću zubi,
                              Od straha sav poblijedi; i oni ga sopeći stignu
                              Te ga za ruke zgrabe, a Dolon im prozbori plačuć:
                              "Život mi dajte, a ja ću otkupit se, kod kuće imam
                              Zlata i srebra, a imam i dobro kovana gvožđa;
         380                  Golemu ucjenu otac darivo bi od toga vama,
                              Kad bi me začuo živa kod ahejskih brzijeh lađa."
                                 Tad odgovarajuć njemu Odisej dosjetljvi reče:
                              "Ne boj se ništa, i smrt nek ne bude tebi na umu!
                              Nego deder mi kazuj i reci mi istinu pravu:
         385                  Kamo ovako sam iz vojske k lađama ideš
                              U mrkloj noći toj, kad drugi spavaju ljudi?
                              Hoćeš li kojeg mrtvaca opl'jeniti, pala u boju?
                              Il' te je k prostranim lađam sjajnošljemac poslao Hektor,
                              Sve da promotriš ti, - il' navelo te samoga srce?"
         390                     Njemu odgovori Dolon (a koljena drhtahu pod njim):
                              "Hektor mi zanio dušu riječima zaludnim mnogim,
                              I kopitonoge konje Ahileja ponosnog on je
                              Meni obećo dati i mjedena i sjajna kola;
                              U crnu brzu noć otići reko je meni
         395                  Hektor nablizu k našim dušmanima i tamo saznat,
                              Da li se brze lađe ko i prije čuvaju jošte,
                              Il' već snujete vi izmed sebe, kako b' utekli,
                              Pošto vas naše ruke savladaše, te vam se neće
                              Stražiti c'jelu noćcu strahovitog umora sitim."
                                                                          13
         400                     Na to se njemu divni Odisej nasmije veleći:
                              "Doista tvoje je srce poželjelo velike dare,
                              Konje hrabrog potomka Eakova; al' njih je muka
                              Smrtnim ljudima krotit i upravljat, - svakome drugom
                              Osim Ahileju jednom, od besmrtne rođenu majke.
         405                     Nego deder mi kazuj i reci mi istinu pravu:

               12  364-365. od vojske, tj. trojanske; - "među stražare", tj. među ahejske.
               13  396-399. ponavljanje st. 309-312; vidi o ponavljanju rečenih već riječi u 2. pjev., st. 60-70.


                                                                                                       161
   156   157   158   159   160   161   162   163   164   165   166