Page 163 - Ilijada

Homer: Ilijada

Jer da dademo tebe na otkupe, pustimo tebe,
450 Ti bi došo i potom ka ahejskim lađama brzim
Ili uhodit želeći il' borit se s nama u boju;
Ako li izgubiš život od mojih savladan ruku,
Nećeš poslije biti na zator argejskom rodu."
Reče, a Dolon ga htjedne za podbradak uhvatit rukom
15
455 Čvrstom i moliti njega, al' onaj navalivši mačem
Vrat mu probode i žile pres'ječe obje mu vratne:
Dok on još govoraše, u prašinu glava mu padne.
Šljem mu od lasičje kože i vučinu njegovu skinu
I luk, što daje se natrag zategnuti, i dugo koplje.
460 Boginji sve to Ateni pljenjačici divni Odisej
Uvis podigne rukom i moleći prozbori riječ:
"Raduj se, boginjo, ovom! od olimpskih boginja sviju
Tebe hoćemo prvu obdariti, ali nas sada
Vodi, gdje Tračani ljudi počivaju, gdje su im konji."
465 Tako izrekavši, uvis od sebe odoru digne
Te je na metljiku metne, očevidni ostavi biljeg
Otrgnuv trsku ondje i bujne od metljike grane,
Da pogriješili ne bi po noći brzoj i tamnoj.

F. Odisej i Diomed u trojanskom okolu. 469-506.

Onda kroz oružje oni, kroz krvcu zapute crnu
470 I brzo idući dođu do vojske junačke tračke.
Tračani spavahu trudni, a lijepo oružje uz njih
Bilo je naslonjeno na zemlji krasno po redu
U tri reda, a uz svakog dva u zapregu su konja.
Res je spavao kralj u sredini, a uža nj su konji
475 Remenjem svezani bili o kraju oboda kolnog.
Njega pokaže drugu Odisej spaziv ga prvi:
"Ovo je čovjek, sine o Tidejev, ovo su konji,
Kako je nama Dolon govorio, kojeg smo smakli.
Nego ded snagu pokaži i jakost, uzalud nemoj
480 Ovdje u oružju stajat, već konje deder odveži
Ili ubijaj ljude, a ja ću se brinut za konje."
Reče, i Palada onom Atena udahne snagu,
Sa svih strana stane ubijati, grdno zakrče
Mačem klani junaci, a krvcom se tlo zacrveni.
485 Kao što na krd ovaca il' koza, kada im nema
Čobana, znade lav nasrnuti o zlu im misleć:
Tako i Tidejev sin med Tračani stupaše tada,
Dokle ne ubi dvanaest njih, a svaki put blizu
Našao se Odisej dosjetljivi, i kog Diomed

15 454. "za podbradak primiti", vidi 1. pjev., st. 501.

163