Page 66 - Gordon Livingston - Prerano stari, prekasno mudri

13 0 P R E R A N O S T A R I , P R E K A S N O M U D R I
J e d i n i j e p r a v i ra j o n a j k o j i s m o i z g u b i l i 131
Čeznemo za sigurnošću koju su nam pružale utješne mla­ Za razliku od stava većine ljudi, uspomene nisu točan
denačke iluzije. Sjećamo se zanosa prve ljubavi; žalimo prikaz prošlih iskustava. Prije bismo mogli reći da su priča
zbog poteškoća koje smo izazvali vlastitim pogreškama, koju sami sebi pričamo o prošlosti, prilično iskrivljena,
žalimo što smo ugrozili vlastitu čestitost, žalimo za pro­ prepuna maštarija i neispunjenih snova. Svatko tko je pri­
puštenim. Kad nam oslabe i duh i tijelo, teže nam je pod­ sustvovao obljetnici mature ili diplomiranja može posvje­
nijeti nagomilani teret nesavršenoga života. Čežnja za dočiti da je pamćenje selektivno i nestalno. Kako se može­
prošlošću potaknuta je selektivnim uspomenama na doba mo na različit način prisjećati istih događaja? Odgovor,
kad smo bili mladi.
dakako, glasi: na ono čega se i kako sjećamo djeluje smisao
Prije nekoliko godina prisustvovao sam pogrebu kojega su ti događaji imali za nas, a uz to se trudimo od
kolege. Bio je krasan čovjek, brižan prema drugima i do­ svoga života sastaviti smislenu priču koja odražava ono
bar liječnik. Jedan od govornika prisjećao se njegova »ču­ što mislimo o sebi i način na koji smo postali takvima kak­
desnog smisla za šalu«. Okrenuo sam se prijatelju koji je vi jesmo, ili kakvi bismo željeli biti.
sjedio pokraj mene i upitao: »Zar je John imao smisla za
šalu?« Ako ga je i imao, nisam ga zamijetio tijekom naše­ Prisjećajući se svoga djetinjstva, ljudi se u razgovoru
ga poznanstva i pitao sam se je li tu poželjnu karakteris­ s braćom i sestrama često čude različitosti priča. Čak i
tiku moguće dobiti posthumno, kao što mrtvi vojnik do­ oni koje su isti roditelji odgajali u istoj kući često imaju
biva medalju za hrabrost. vrlo različite uspomene. Jedno se dijete sjeća zlostavlja­
Kad god prisustvujem pogrebu nekoga koga sam dob­ nja, a drugo ga poriče. Različitost uspomena može izaz­
ro poznavao, divim se slici te osobe koju ocrtavaju go­ vati frustraciju i negodovanje, ali proizlazi iz činjenice
vornici. Nesavršena osobnost povlači se pred idealizi­ da u sadašnjosti ljudi sebe vide na drugačiji način i zato
ranim opisima koji obitelji žele pružiti utjehu, ali premi­ imaju različite priče o dosadašnjem životu.
nulu osobu, zapravo, pretvaraju u sveca. Ako nekoga Nismo skloni preispitivanju osobne mitologije. Ona
volimo bez obzira na to što nije bio savršen, ili baš zbog obuhvaća oca koji često nije bio kod kuće ili je zlostavljao
toga, znači da ga moramo dobro poznavati i oprostiti djecu, majku sklonu kontroli, bračne razmirice i rastavu.
mu, a to su dva iznimno važna pokazatelja emocionalne Usvojili smo stav da nam sudbinu oblikuju iskustva iz dje­
zrelosti. Što je još važnije, ako smo sposobni prihvatiti i tinjstva. Na jednom plakatu prikazana je malobrojna pub­
oprostiti pogreške drugima, možda smo sposobni isto to lika u gledalištu s natpisom u pozadini »Odrasli smo u
napraviti i kad je riječ o nama. normalnim obiteljima«.
Ljudi smo upravo zbog svojih pogrešaka i nesigur­ Ljudi mi govore i o idealiziranom djetinjstvu koje zvu­
nosti. Izazov s kojim se stalno suočavamo nije traženje či poput bajke. U takvim verzijama prošlosti roditelji su
savršenosti u sebi i drugima, nego otkriti kako možemo bili prepuni ljubavi i pažnje; jedva da su jedno drugome
biti sretni u nesavršenome svijetu. Držimo li se idealizi­ ili djeci ikada rekli grubu riječ. Ako izrazim profesional­
rane vizije prošlosti koja u nama stvara nezadovoljstvo ni skepticizam, često negoduju, kao da im pokušavam
sadašnjošću, teže ćemo u tome uspjeti. ukrasti nešto dragocjeno.