Page 65 - Gordon Livingston - Prerano stari, prekasno mudri

-Jedini je

pravi raj

onaj koji

smo izgubili

Nostalgija za idealiziranom prošlošću je uobičajena i naj­
češće bezazlena. Međutim, uspomene mogu otežati po­
mirenje sa sadašnjošću. Kada ljudi čeznutljivo govore o
onome što je bilo, to je gotovo uvijek u kontekstu onoga
što se sada događa i odražava svojevrsnu turobnost u pog­
ledu budućnosti.
U našim je uspomenama sve bilo jeftinije, zločini rjeđi,
ljudi otvoreniji i dostojniji povjerenja, odnosi trajniji,
obitelji bliskije, djeca su imala više poštovanja, a glazba
je bila kvalitetnija. Moji su roditelji preživjeli veliku de­
presiju. Tridesetih godina 20. stoljeća izgubili su ušteđe­
vinu u banci koja je bankrotirala i živjeli su od danas do
sutra. Pa ipak, kada su postali stariji, čak je i to iskustvo
dobilo romantične nijanse: prisjećali su se kako su si sus­
jedi međusobno pomagali u zajedničkoj nevolji, uspore­
đujući to sa sebičnošću koju su uočavali posvuda oko
sebe u suvremenom svijetu.
U dalekoj prošlosti stvari, zapravo, nisu bolje stajale. I
tada su ratovi i genocid bili uobičajeni kao i danas. Djeca
su stalno umirala od zaraznih bolesti. Bilo je zločina i siro­
maštva. Općenito govoreći, ni u jednom dužem povijes­
nom razdoblju ljudi nisu bili bolji nego u nekom drugom.
Kad se pokušavamo pomiriti s prošlošću, svoj život
sagledavamo kao proces neprestanog gubitka iluzija.