Page 60 - Gordon Livingston - Prerano stari, prekasno mudri

11 8 P R E R A N O S T A R I , P R E K A S N O M U D R I P l a š i m o s e p o g r e š n i h s t v a r i 119

pošiljki i rasprodane su sve zalihe gas-maski. Domovi sudske parnice. Svjestan sam da mi je u slučaju »lošeg
hrabrih ljudi izgledali su kao utočište za tjeskobne. ishoda terapije« svaki pacijent s kojim razgovaram po­
Godine 2002. nastala je prava panika kad je područje tencijalni tužitelj. U drugim je granama medicine - po-
VVashingtona D.C. tri tjedna bilo izloženo nepredvidlji­ rodništvu, kirurgiji ili na odjelima hitne pomoći - vjero­
vim napadima snajpera; ljudi su posve promijenili način jatnost pogreške i njezinih posljedica mnogo veća, a pre­
života, škole su otkazale sve izlete, a djeca su ostajala mije osiguravajućih društava za pogreške u praksi toliko
kod kuće. Najčešće su se čule ovakve izjave: »Ako mje­ su visoke da neki liječnici napuštaju profesiju.
rama opreza možemo spasiti makar i jedan život, vrijedi Što bi se dogodilo kada bismo promijenili pravni sus­
ih poduzeti«. Nitko nije istaknuo da više nikada ne bis­ tav i odštetu koju smo dosad dosuđivali onima koji su
mo smjeli izaći iz kuće, ako se dosljedno pridržavamo pretrpjeli štetu zbog pogreške drugih ograničili isključi­
takve filozofije. vo na ekonomsku štetu? Ako smo smatrali da je prijeko
I u mirnim razdobljima ljudi osjećaju strah; plaše se potrebno kazniti korporacije zbog nečuvenog nemara,
da ne postanu žrtvom zločina. Naoružavamo se protiv taj se novac ne bi morao isplaćivati žrtvama ili njihovim
zamišljenih uljeza i zanemarujemo stvarnost: pripadnici odvjetnicima, nego bi se ulagao u »fond za nesreće«; isp­
obitelji najvjerojatnije su žrtve oružja koje smo kupili. U laćivao bi se ljudima suočenima s iznimno velikim troš­
međuvremenu, stvarne opasnosti našoj dobrobiti - pu­ kovima za koje nitko nije kriv (primjerice, roditeljima čija
šenje, prejedanje, društvena nepravda i ljudi koje bira­ su se djeca rodila s teškim oštećenjima, žrtvama zločina
mo na određene dužnosti, kao i činjenica što ne vežemo ili prirodnih katastrofa). To bi, u svakom slučaju, bilo poš­
pojaseve u automobilu - nisu osobit izvor tjeskobe. tenije i suosjećajnije nego što je sada, kada se obogaćuje
samo nekoliko pobjednika u sudskoj lutriji.
Upravo kao što fobije služe za odvraćanje pozornos­
ti od važnijih i težih strahova - primjerice, osamljenosti Takav bi nam sustav učvrstio uvjerenje da smo svi za­
- možda istu funkciju u životu nacije ima i ono što u jedno na udaru neminovnih okolnosti i životnih opasnosti.
nama izaziva kolektivni strah. Ako razmišljamo o SARS-u, Bio bi pravedniji, jer iako možemo nadoknaditi ekonomski
kravljem ludilu, pčelama-ubojicama ili noćnim proval­ gubitak, novcem ne možemo (ili ne bismo smjeli) nadok­
nicima, nećemo toliko razmišljati o uništavanju okoliša naditi pojedinačnu patnju koja je naša zajednička sudbina.
ili o smanjenju građanskih sloboda; čini nam se da su ti Bombardiraju nas slike onih koji su uspjeli gotovo bez
problemi izvan naše moći djelovanja. Izgleda da čak ni rat ikakva truda ili sposobnosti: djeca sa zakladama, pobje­
ne izaziva jaku tjeskobu kod ljudi, osim kad je riječ o dnici na lutriji, sudionici reality shoiva, netalentirani za­
obiteljima čiji su članovi u opasnosti. bavljači. Prirodno je da nam takve emisije iskrivljuju os­
Međusobne ljudske odnose karakterizira nepovjere­ jećaj za trajne vrijednosti: naš nam se život i odnosi u us­
nje. Nemamo osjećaj zajedničke sudbine, a ne prihvaća­ poredbi s njihovima čine dosadnima.
mo ni kapitalističku ideju o zajedničkom napretku, nego Ako su nam kulturološki prikazi pogrešni, ni politič­
se ponašamo kao da je život natjecanje u kojemu može­ ko vodstvo nije puno bolje. Razina inteligencije i česti­
mo pobijediti samo na račun drugih. Živimo u strahu od tosti onih koje smo izabrali općenito je slaba. Zapravo,