Page 18 - Erich Fromm - Umijeće ljubavi
P. 18

pom  dominantan  je  način  prevladavanja  odvo-  se prisiljava na to, barem u zapadnim demokra-
 jenosti.  To  je  sjedinjenje  u  kojem  individualni   cijama.
 »ja«  u  velikoj  mjeri  iščezava  i  u  kojem  vlada   Mnogi  ljudi  nisu čak  ni  svjesni  svoje  potrebe
 težnja da se pripada gomili. Ako sam poput svih   da budu konformni. Oni žive u  iluziji da slijede
 ostalih, ako nemam osjećaja ili misli po kojima   vlastite  ideje  i  namjere, da su  individualisti, da
 se  razlikujem  od  ostalih,  ako  uskladim  običaje,   su  došli  do  svojih  pogleda  na  osnovu  vlastitog
 odijelo,  ideje  s  uzorom  grupe,  ja  sam  spašen:   mišljenja —  i da  je to samo slučajno što su nji-
 spašen  od  zastrašujućeg  doživljaja  samoće.  Da   hove  ideje  iste kao i  ideje većine. Slaganje svih
 prouzroče  taj  konformizam,  diktatorski  sistemi   služi  kao  dokaz  ispravnosti  »njihovih«  ideja.
 se koriste zastrašivanjem  i terorom, a demokrat-  Budući  da  postoji  još  i  danas  potreba  za  izvje-
 ske  zemlje  sugestijom  i  propagandom.  Postoji,   snom  individualnošću,  takva  potreba  se  zadovo-
 dakako, velika razlika između tih dvaju sistema.   ljava s obzirom na manje važne razlike: inicijali
 U  demokratskom  sistemu  nonkonformizam  je   na putnoj torbi  ili  vesti,  metalna pločica s  ime-
 moguć  i  zapravo  nije  nikada potpuno odsutan;   nom  na  bankovnom  brojaču,  pripadanje  Demo-
 u  totalitarnim  sistemima  samo  od  nekolicine   kratskoj  nasuprot  Republikanskoj  partiji,  Elko-
 nesvakidašnjih  heroja  i  mučenika  možemo  oče-  vima  umjesto  Shrinerovima,  postaje  izrazom
 kivati da će odbiti poslušnost. Ali unatoč toj ra-  individualnih  razlika.  Oglašivačka  parola  »to  je
 zlici,  demokratska  društva  pokazuju  visok  stu-  različito«  pokazuje  tu  patetičku  potrebu  za  ra-
 panj  konformiteta.  Razlog  je  tome  u činjenici   zlikovanjem,  i  to  upravo  kad  ono  u  stvarnosti
 da  treba  da  postoji  neki  odgovor  na  težnju  za   jedva postoji.
 sjedinjenjem,  a  ako  nema  drugog  ili  boljeg  na-  Ta  sve  jača  tendencija  prema  eliminaciji  ra-
 čina,  tada  zajednica  čoporskog  konformizma   zlika  usko  je  povezana  sa  shvaćanjem  i  iskus-
 postaje  dominantna.  Silan  strah čovjeka  da  se   tvom  jednakosti,  kako  se  ono  razvija  u  najna-
 ne  bi  razlikovao od ostalih,  strah  da  ne  bi  bio   prednijim  industrijskim  društvima.  Jednakost
 ma  i  nekoliko koraka udaljen od gomile,  može   je značila u religioznom kontekstu, da  smo  svi
 se razumjeti  jedino onda ako se razumiju dubo-  mi  djeca  božja,  da  smo  svi čestice  iste  ljudsko-
 ke  potrebe  neodvojenosti;  katkada  se  taj  strah   božanske supstancije, da  smo  svi  mi  jedno. To
 pred  nonkohformizmom  racionalizira  kao  strah   je  također  značilo  da  se  i  razlike  između  poje-
 pred praktičkim opasnostima koje mogu ugroziti   dinaca  moraju poštivati, da, iako je činjenica da
 nonkonformistu.  Međutim,  mnogo  je  češća   smo svi  jedno, činjenica  je također da  je  svaki
 pojava da ljudi žele biti konformni negoli da ih   od nas jedinstveno biće, kozmos za sebe. Takvo


 26                                   27
   13   14   15   16   17   18   19   20   21   22   23