Page 136 - Erich Fromm - Umijeće ljubavi
P. 136

što«,  već  unutarnju  aktivnost,  produktivnu
          upotrebu  čovjekovih  snaga.  Ljubav  je  aktiv-              Pretresanje  umijeća  ljubavi  ne  može  se  ogra-
          nost;  ako  ljubim,  nalazim  se  permanentno  u            ničiti  na  područje  ličnog  stjecanja  i  razvijanja
          stanju  aktivne  brige  za  ljubljenu  osobu,  ali  ne      onih  karakteristika  i  stanovišta  koja  su  bila
          samo  za  njega,  ili  nju.  Jer,  ja ću  postati  nespo-   opisana  u  ovom  poglavlju.  Ono  je  neodvojivo
          soban da sebe aktivno vežem uz ljubljenu osobu              vezano  sa  socijalnim  područjem.  Ako  ljubiti
          ako  sam  lijen,  ako  nisam  stalno  budan, oprezan,       znači  posjedovati  stanovište  ljubavi  prema  sva-
          djelatan.  Spavanje  je  jedino  prikladno  stanje  za      kome,  ako  je  ljubav  karakterna  osobina,  ona
          neaktivnost;  budnost  je  stanje  u  kojem  lijenost       mora  nužno  postojati  u  čovjekovu  odnosu  ne
          ne bi smjela da dođe do izražaja. Danas se veliki           samo  prema  porodici  i  prijateljima  već  i  prema
          broj  ljudi  nalazi  u  paradoksalnoj  situaciji  da        onima  s  kojima čovjek  stupa u  dodir  na  radnom
          napola  spavaju  kad  su  budni,  i  da  su  napola         mjestu,  na  tržištu,  u  struci.  Ne  postoji  »podjela
          budni  kad  spavaju,  ili  kad  žele  spavati.  Biti        rada-« između ljubavi za one koji su nam bliski
          potpuno  budan  uvjet  je  da  se  ne  dosađujemo  ili      i one koji  su  nam  strani.  Baš  naprotiv, uvjet za
          da  ne  dosađujemo  —  i  zaista,  ne  dosađivati  se,      postojanje  prve jest  postojanje  druge.  Shvatiti
          ili  ne  dosađivati,  jedan  je  od  glavnih  uvjeta  da    tu  suštinu  ozbiljno  znači  provesti  doista  prilično
          se  može   voljeti.  Biti  aktivan  u  mislima,             drastičnu  promjenu  u  svojim  socijalnim  odnosi-
          osjećajima,  s  napregnutim  pogledom  i  sluhom,           ma,  u  poredbi  s  uobičajenim  odnosima.  Premda
          čitav  dan,  da  bi  se  izbjegla  unutarnja  lijenost,     se  mnogo  lažnog divljenja  iskazuje za religijski
          bilo  da  ona  poprima   oblik   receptivno-sti,            ideal  ljubavi  prema  bližnjemu,  naši  su  odnosi
          sakupljanja,  ili  naprosto   formu    traćenja             stvarno  zasnovani  —  u  najboljem  slučaju  —■
          vremena,  prijeko  je  potreban  uvjet  prakticira-         na principu korektnosti. Korektnost znači da se ne
          nja  umijeća  ljubavi.  U  zabludi  je  tko  misli  da      upotrebljava prijevara ili zavaravanje u procesu
          čovjek  može  tako  razdvojiti  život  da  je  produ-       razmjene  roba  i  usluga,  kao  i  u  razmjeni
          ktivan  u  sferi  ljubavi,  a  neproduktivan  u  svim       osjećanja.  »-Dajem  ti  koliko  i  ti  meni«,  u  ma-
          drugim  sferama.  Produktivnost  ne  dopušta  ta-           terijalnim  stvarima  kao  i  u  ljubavi,  dominantna
          kvu  podjelu  rada.  Sposobnost  da  se  voli  zahti-       je  etička  maksima  u  kapitalističkom  društvu.
          jeva  stanje  žestine,  budnosti,  povećane  vitalno-       Može se čak reći da je razvitak etike korektnosti
          sti,  što  može  biti  samo  rezultatom  produktivne        posebni etički doprinos kapitalističkog društva.
          i  aktivne  orijentacije  u  mnogim  drugim  sferama
          života.  Ako  čovjek  nije  produktivan  u  drugim            Razlozi za tu činjenicu leže u samoj prirodi
          sferama, nije ni u ljubavi.                                 kapitalističkog   društva.   U   pretkapitalističkim

          160                                                              Umijeće ljubavi                       161
   131   132   133   134   135   136   137   138   139