Page 135 - Erich Fromm - Umijeće ljubavi
P. 135

đer  zahtijeva  hrabrost,  hrabrost  da  se  procijene
         izvjesne vrijednosti kao najviša vrijednost —                   Prakticiranje  vjere  i  hrabrosti  započinje  sa
         i da se učini skok i stavi sve na te vrijednosti.            sitnim  detaljima  svakodnevnog  života.  Prvi  je
           Ta hrabrost se znatno razlikuje od hrabrosti               korak da se uoči gdje  i kada čovjek gubi  vjeru,
         o kojoj  je glasoviti  hvalisavac  Mussolini govorio         da  se  progledaju  racionalizacije  koje  se  koriste
         kad  je  upotrijebio  parolu:  »Živjeti  opasno-«.           da  se  prikrije  taj  gubitak  vjere,  da  se  razazna
         Njegova  vrsta  hrabrosti  je  hrabrost  nihilizma.          kad  čovjek  postupa  kukavički,  i  opet,  kako  to
         Ona  se  korijeni  u  destruktivnom  stanovištu              racionalizira.  Treba  shvatiti  da  svako  gubljenje
         prema životu, u voljnosti da se odbaci život jer             vjere  slabi  volju čovjeka  i  da  povećana  slabost
         je  čovjek  nesposoban  da  ga  voli.  Hrabrost  iz          vodi do novog gubitka, i tako sve dalje u zatvo-
         očaja  je  suprotnost  hrabrosti  iz  ljubavi,  baš  kao     renom  krugu.  Zatim, čovjek  treba  da  spozna  i
         što je vjera u silu suprotnost vjeri u život.                to da  se,  iako  u  svijesti  nosi  strah  da  neće  biti
          Ima li išta u vjeri i hrabrosti što bi se trebalo           voljen, zapravo, iako obično nesvjesno, boji da
        prakticirati?  Vjera  se,  zapravo,  može  praktici-          ne bi volio. Voljeti znači obvezati se bez garan-
        rati  svakog  trenutka.  Potrebna  je  vjera  da  se          cije,  prepustiti  se  potpuno  nadi  da će  naša  lju-
        odgoji dijete, da se zaspi, da se započne bilo koji           bav  proizvesti  ljubav  ljubljene  osobe.  Ljubav  je
        posao.  Ali,  mi  smo  svi  naviknuli  da  posjeduje-         čin  vjere,  i  tko  god  slabo  vjeruje,  slabo  i  voli.
        mo tu vrstu vjere. Tko god je  ne posjeduje, pati             Može   li  čovjek  reći  više  o  prakticiranju  vjere?
        od  pretjerane  zabrinutosti  za  svoje  dijete,  ili  od     Netko  drugi  bi  mogao.  Da  sam  pjesnik  ili  pro-
        nesanice,  ili  od  nesposobnosti  da  vrši  bilo  koju       povjednik,  mogao  bih  pokušati.  Ali  budući  da
        vrstu  produktivnog  rada.  Ili  je  takva  osoba  su-        nisam  ni  jedno ni drugo, ne mogu čak ni poku-
        mnjičava,  nesklona  da  se  ikome  približi,  ili  hi-       šati da kažem više o prakticiranju vjere, ali sam
        pohondrijski  nastrojena,  nesposobna  da  pravi              siguran  da će  svatko,  tko  je  stvarno  zainteresi-
        bilo  kakve  dalekosežne  planove.  Pridržavati  se           ran,  naučiti  da  vjeruje,  kao  što  dijete  nauči  da
        svog suda o nekome, čak ako ga javno mnjenje,                 hoda.
        ili  neke  nepredviđene  činjenice  opovrgavaju,                Aktivnost,  neizbježivo  stanovište  u  praktici-
        pridržavati  se  vlastitih  mišljenja,  čak  ako  su  i       ranju  umijeća  ljubavi,  koje  sam  dosada  spome-
        nepopularna  —   sve  to  zahtijeva  vjeru  i  hrab-          nuo  samo  implicitno,  treba  da  bude  raspravlje-
        rost.  Vjera  i  hrabrost  su  potrebni  da  se  teškoće,
        udarci  i nesreće života shvate kao izazov, kojim             no  eksplicitno  jer  predstavlja  osnovu  praktici-
        svladavajući  ga,  jačamo  sebe,  a  ne  kao  nepra-          ranja  umijeća  ljubavi.  Već  sam  prije  rekao  da
        vedna kazna koja se nije morala nama dogoditi.                se pod aktivnošću ne podrazumijeva »činiti ne-

        158                                                                                                      159
   130   131   132   133   134   135   136   137   138   139