Page 118 - Erich Fromm - Umijeće ljubavi
P. 118

do  nje,  da  tako  kažemo,  i  ostvarivanje  tih  pret-  način  koji  nije  njegov,  već  proizlazi  iz  samog
 postavki  i  putova.  Korake  do  tog  cilja  može   ritma  rada,  on  se  buni  i  njegova  pobuna  popri-
 svatko  poduzimati  jedino  sam  i  razmatranje   ma oblik  infantilnog ugađanja samome sebi. Uz
 prestaje  prije  nego  što  je  odlučni  korak  podu-  to,  u  bici  protiv  autoritativnosti  on  je  postao
 zet.  Ipak,  vjerujem  da  razmatranje  putova  može   nepovjerljiv  prema  svakoj  disciplini,  jednako
 pomoći  ovladavanju  umijećem  —  barem  onima   prema  onoj  koju  je  nametnuo  iracionalni  auto-
 koji su uspjeli da ne očekuju »upute-«.   ritet,  kao  i  prema  racionalnoj  disciplini  koju
 Primjeni  svakog  umijeća  postavljaju  se  neki   sami  sebi  namećemo.  Bez  takve  discipline,  me-
 opći  zahtjevi,  bez  obzira  radi  li  se  o  drvodjel-  đutim,  život  postaje  razmrvljen,  kaotičan  i  ne-
 stvu,  medicini  ili  umijeću  ljubavi.  Kao  prvo,   dostaje mu koncentracije.
 primjena  umijeća  zahtijeva  disciplinu.  Nikad   Gotovo  i  nije  potrebno  dokazivati  da  je  za
 neću  biti  dobar  ni  u  čemu  ako  to  ne  činim  na   ovladavanje  nekim  umijećem  potrebna  koncen-
 discipliniran  način.  Ako  bilo  što  činim  samo   tracija. To dobro zna svatko tko je  ikada poku-
 zato što »-mi se to sviđa-«, to može biti zgodan ili   šao naučiti  neko umijeće. Ipak, koncentracija  je
 zabavan  hobi,  ali  nikad  neću  postati  majstor  u   u  našoj  kulturi  rjeđa  čak  i  od  samodiscipline.
 tom  umijeću.  Međutim,  problem  nije  samo  u   Naprotiv,  naša  kultura  vodi  rastresenom  i  di-
 discipliniranom  obavljanju  nekog  umijeća  (re-  fuznom  načinu  života,  kakav  jedva  nalazimo
 cimo  vježbanje  svakog  dana  određen  broj  sati),   bilo  gdje  drugdje. Čovjek  radi  mnogo  toga  od-
 već  je  to  problem  discipline  u čitavu čovjekovu   jednom: čita,  sluša  radio,  razgovara,  puši,  jede,
 životu.  Netko  bi  mogao  pomisliti  da  ništa  nije   pije.  Čovjek  je  potrošač  s  otvorenim  ustima,
 lakše  modernom  čovjeku  od  discipline.  Ne  pro-  željan  i  spreman  da  sve  proguta  —  slike,  piće,
 vodi  li  on  osam  sati  dnevno  na  najdisciplinira-  znanje.  Taj  se  nedostatak  koncentracije  jasno
 niji  način  na  poslu  koji  je  strogo  rutiniziran?   pokazuje  u  našoj  teškoći  da  budemo  nasamu  sa
 Međutim, činjenica  je  da  moderni čovjek  posje-  sobom.  Sjediti  mirno,  bez  razgovora,  pušenja,
 duje  veoma  malo  samodiscipline  izvan  sfere   čitanja,  pijenja,  za  većinu  je  ljudi  nemoguće.
 rada.  Kad  ne  radi,  sklon  je  da  bude  lijen,  da  se   Oni postaju nervozni, uzvrpolje se  i  moraju uči-
 opusti,  ili,  da  upotrijebimo  ljepšu  riječ,  da  mi-  niti  nešto sa svojim ustima  ili rukama. (Pušenje
 ruje.  Sama  ta  želja  za  lijenošću  većim  je  dije-  je  jedan  od  simptoma  tog  nedostatka  koncen-
 lom  reakcija  protiv  rutinizacije  života.  Upravo   tracije: ono zapošljava ruku, usta, oko i nos.)
 zato  što  je  prinuđen  da  osam  sati  dnevno  troši   Treći  je  faktor strpljenje. I opet svatko tko je
 svoju energiju za ciljeve koji nisu njegovi i na   ikada pokušao da ovlada nekom vještinom zna
   113   114   115   116   117   118   119   120   121   122   123